U novi milenij 2001. - 2007.

Po prvi put u 16 godina od tragedije i sramote na Heyselu, Liverpool je zauzeo svoje mjesto u navjećem europskom klupskom natjecanju. Veliki trofej bio je isti, no sustav natjecanja bio je nešto izmijenjen u odnosu na onaj kakav je bio 1985. godine. Redizajnirana Liga prvaka, po nekima kontroverzno natjecanje, nije nudila mjesto samo prvacima država, već i nekolicini klubova koji su nacionalnim prvenstvima zauzeli mjesta iza njih.

Liverpool je morao u pretkolo prije prvog kruga natjecanja po skupinama, no ždrijeb je bio milostiv i poslao ih je u Finsku, na Haku. Michaal Owen je u pobjedi 5:0 u Finskoj postigao hat trick u drugom poluvremenu, te je uzvrat bio formalnost i skromni broj gledatelja od 32 000 gledao je sličan scenarij, pobjedu od 4:1 dva tjedna poslije. Nekoliko dana poslije, Liverpool je u Monte Carlu s 3:2 pobijedio munchenski Bayern za svoj drugi europski Superkup.

Boavista, Borussia Dortmund i Dinamo Kijev bili su protivnici u skupini, a Portugalci su 11. rujna 2001. bili prvi protivnik na Anfieldu pred 30 000 gledatelja, samo nekoliko sati nakon jedne od najvećih tragedija u povijesti koja se dogodila u New Yorku. Silva je doveo goste u vodstvo u njihovom prvom napadu, ali je Owen prije poluvremena izjednačio na konačnih 1:1. Po starom sustavu natjecanja - doma/u gostima - remi se ne bi tretirao dobrim rezultatom, no u mini grupi se mnogo toga može promijeniti kako natjecanje ide dalje. Liverpool se vratio na mjesto gdje je osvojio Kup UEFA, u Dortmund, te je zaradio vrijedan bod u remiju bez pogodaka, a zatim je pobijedio Dinama i kod kuće i u gostima, te je stekao odličnu poziciju u skupini. Pobjeda u Kijevu bila je posebna ne samo po tome što je Liverpool postao jedini engleski klub koji je tamo slavio, već i po tome što su na put otišli bez menadžera Houlliera, koji je u posljednjoj utakmici protiv Leedsa napustio klupu zbog bolova u prsima, te je hitno prebačen u bolnicu gdje je ustanovljeno da treba na hitnu operaciju srca. Još je jedan bod ubilježen na gostovanju kod Boaviste, prije nego je na Anfield stigla Borussia, a ta je utakmica trebala odrediti sudbinu oba kluba. S Nijemcima je na Anfield stigao veliki i glasan kontingent navijača, koji su stvarali atmosferu puno bolju nego na prijašnjim utakmicama. Broj gledatelja je također bio za nekoliko tisuća nego prije, a na to je utjecala i činjenica da će natjecanje vjerojatno završiti za jedan od klubova, jer Liverpool je prije posljednjeg kola imao 9 bodova, a Boavista i Dortmund po 8. Nakon 15 minuta igre Šmicer je pogodio mrežu, a 9 minuta prije kraja utakmice Stephen Wright glavom je zabio ispred Kopa, te je osigurao pobjedu i prolazak Liverpoola i novo natjecanje po skupinama.

Prolazak u knock-out fazu bilo je ozbiljno ugroženo kada je Barcelona održala nogometnu lekciju na Anfieldu, pobijedivši s 3:1, iako je Owen donio vodstvo do poluvremena. Nakon toga su uslijedila 4 remija…protiv Rome u glavnom gradu Italije, kod kuće i u gostima kod Galatasaraya, te protiv Barcelone na Nou Campu, po treći put 0:0, gdje je defanzivna taktika izazvala izrugivanje Katalonaca, kao i dijela britanskih novinara. Nekad je važnije ne izgubiti, nego pobijediti, ali izjednačujući gol Heskeya u Turskoj bio je jedini gol Liverpoola u te 4 utakmice. Nevjerojatno, nakon što Redsi nisu uspjeli pobijediti u 5 kola i dalje su uoči zadnjeg imali šansu za proći dalje, u slučaju da pobijede Romu na Anfieldu, tim više, mogli su i na prvo mjesto u skupini! Ali, bio je to veliki "ako"! Talijani su i dalje bili nezadovoljni i nesretni zbog načina na koji su ispali iz Kupa UEFA sezonu ranije i bili su spremni postaviti jaku ekipu koja je imala ambiciju ulaska u četvrt finale. U nevjerojatno emitivnoj večeri kad se na Anfield vratio Houllier, pobjeda je bila osigurana ranim pogotkom Litmanena iz penala, te Heskyjevim golom u drugom poluvremenu!

U četvrt finalu na Anfieldu ostvarena je minimalna pobjeda protiv gostiju iz Leverkusena, pogotkom Hyppije tik prije poluvremena. Potencijalno sveenglesko polufinale s Manchester Unitedom bilo je na vidiku, no tjedan dana poslije na Bay Areni Liverpoolovi snovi su se raspali. Abel Xavier postigao je važan gol pred kraj poluvremena, a kada je Litmanen pogotkom samo 12 minuta prije kraja utakmice smanjio vodstvo Nijemaca na 3:2, prolazak Liverpoola zbog golova u gostima činio se osiguran! Ali, zadnju je riječ imao Leverkusen i oni su bili ti koji su prošli u polufinale. Bio je to okrutan način za ispadanje nakon što su došli tako blizu, a mnogi su preispitivali mudrost odluke da se Hamanna zamijeni Šmicerom pola sata prije kraja utakmice. Unatoč razočaranju, bila je to dobra kampanja i momčad je dogurala dalje nego što su mnogi očekivali zbog toga što je ovo bilo prvo natjecanje u Ligi prvaka, gdje su sustav natjecanja i taktika drugačiji nego u Kupu UEFA.

Dokaz poboljšanja pod Houllierom i Philom Thompsonom pokazao se i kroz drugo mjesto i Premiershipu, odmah iza Arsenala, što je omogućilo Liverpoolu direktan ulazak u Ligu prvaka bez dodatnih pretkola. Ali gostovanje kod Valencie bilo je težak početak. Poraz možda nije bio zabrinjavajući, koliko način na koji se on dogodio. Veliki klubovi mogu dopustiti jedan poraz, rijetko dva, a remi je Baselom na Anfieldu bio je razočaravajući nakon potpune dominacije tijekom susreta. Moskovski Spartak je s 5:0 potučen do nogu na Anfieldu, a u Rusiji je Michael Owen hat trickom donio pobjedu 3:1, ali podbačaj je bio ne pobijediti bilo Basel, bilo Valenciju u preostale dvije utakmice i to je zapečatilo sudbinu Liverpoola. Valencia je ponovila pobjedu s Mestalle i na Anfieldu, iako s pomalo slučajnim golom, ali Liverpool je u Švicarskoj do poluvremena bio u zaostatku od 3 gola, te se naslućivala velika katastrofa. Do kraja utakmice uspjeli su poravnati na 3:3, ali nije bilo dovoljno. Samo im je pobjeda igrala i posljedica neuspjeha bio je nastavak natjecanja u Kupu UEFA. Možda je bilo ironično što su ispali nakon dvije pobjede iz 6 utakmica, a sezonu ranije prošli sa samo jednom!? Ali, budući da u 4 utakmice nisu pobijedili ni Valenciju, ni Basel, teško je reći da su zaslužili prolazak.

Nastavak europskog natjecanja kroz Kup UEFA nije kod navijača dočekan s previše entuzijazma. 2000/01. je bilo drugačije, ali nakon što su osjetili što sve nudi Liga prvaka, Kup UEFA dočekan je kao drugorazredno natjecanje. Vitesse i Auxerre su svladani i kod kuće i u gostima, ali obje utakmice na Anfieldu bile su prilično loše i nije čudilo što je utakmica protiv momčadi iz Arnhema 10-ak dana prije Božića privukla skoro 20 000 gledatelja manje nego posljednja utakmica protiv Valencije.

U prvoj četvrtfinalnoj utakmici protiv Celtica na Parkheadu skupilo se 60 000 gledatelja i unatoč vrlo rano primljenom golu, činilo se da je izjednačujućim pogotkom Heskeya, Liverpool "u sedlu" uoči uzvrata na Anfieldu. Ali kada je Alan Thompson postigao gol iz slobodnog udarca pretkraj prvog poluvremena, bilo je jasno da će to biti težak zadatak, a pogodak Johna Hartsona stavio je točku na "i" i ovaj dvoboj je zaključen. Nije bilo povratka u elitu kao kompenzacije. Poraz u pretposljednjem ligaškom meču, kod kuće protiv Manchester Cityja, nije puno mijenjao na stvari uoči posljednjeg dvoboja na Stamford Bridgeu. Bilo je vrlo jednostavno. Liverpoolu je trebala pobjeda da osigura treće uzastopno sudjelovanje u Ligi prvaka. Sami Hyypia donio je gostima rano vodstvo, no Chelsea je izjednačio, potom i došao u vodstvo, koje nije ozbiljno ugroženo do kraja utakmice. Ponovno je slijedio Kup UEFA.

Nepoznanica u vidu ljubljanske Olimpije ponudila je težu zadaću no što su mnogi očekivali i Liverpool je bio zahvalan Owenu na izjednačenju u drugom poluvremenu, čime je Liverpool izbjegao sramoćenje. Bio je to njegov 21. europski pogodak i time je pretekao dotadašnjeg rekordera, Iana Rusha. Na Anfieldu je ostvarena komotna 3:0 pobjeda, uz debitantski pogodak Anthonyja Le Talleca i promašenog penala od strane El Hadji Dioufa. Bukureštanska Steaua pokazala se kao ozbiljan protivnik u 2. kolu, no ostvaren je gostujući remi od 1:1, uz pogodak postignut od strane nesigurne desnice Djimija Traorea. Značajan broj gledatelja bio je svjedok pogotku Harryja Kewella u uzvratu, kojim je dvoboj riješen. 3. kolo i gostovanje Levskog, igrači i menadžer dočekali su pod pritiskom dijela navijača i medija zbog dvije loše utakmice protiv Portsmoutha u kojima se Liverpool oprostio od FA Cupa. Iako je sezonu ranije osvojen Liga kup, isticala se činjenica da je klub odigrao 11 ligaških utakmica bez pobjede, nešto što se nije dogodilo od sezone 1953/54. kada je klub ispao iz lige. Gerrard i Kewell postigli su sjajne golove da bi smanjili pritisak koji je rastao, a Gerrard je dodao još jedan u pobjedi 4:2 u glavnom bugarskom gradu početkom Ožujka. Neobično, nije bilo ligaškog meča između te pobjede i iduće europske utakmice protiv Marseillea. Milan Baroš donio je Redsima vodstvo kod kuće, ali Francuzi su izjednačili u drugom poluvremenu, a potom su pobijedili u uzvratu na jugu Francuske, unatoč tome što je Heskey donio rano vodstvo Liverpoolu. Isključenje Igora Bišćana u 36. minuti težak je zadatak učinilo nemogućom misijom.

Liverpool se vratio domaćim akcijama i zajedno su Newcastleom bili su u utrci za 4. mjesto koje je vodilo u kvalifikacije za Ligu prvaka. Nakon što je Liverpool osvojio samo bod u 3 uzastopne utakmice tijekom Travnja - Arsenal, Charlton i Fulham - činilo se da je Newcastle u prednosti. Ali, njihova forma bila je loša i u posljednjem kolu kad su Svrake gostovale na Anfieldu, domaćin je znao da je neuhvatljiv. Kvalifikacije za LP bile su tu, ali to nije bilo dovoljno da bi se zadržao menadžer. Houllier je sve više lutao kad su u pitanju bili odabir momčadi, izgovori i odnosi s medijima. Dosezanje Lige prvaka vidio je kao uspjeh, ali ni ostatak stručnog tima, a ni navijači nisu dijelili njegovo mišljenje. Iduću sezonu kad Liverpool bude sudjelovao u europskim kupovima, novi će čovjek biti na čelu.

Španjolac Rafael Benitez bio je čovjek kojem je povjerena budućnost Liverpoola tijekom ljeta 2004. godine. Četvrto mjesto u PL značilo je da će klub otvoriti sezonu, koja će se ispostaviti kao izvanredna europska kampanja, 4 dana prije početka prvenstva u Engleskoj. Tijekom tople večeri u Austriji nije se nagovještavala drama koja će se odvijati 8 i pol mjeseci kasnije. Michael Owen ostao je na klupi kao neiskorištena zamjena u Grazu, što mu je dopuštalo da zaigra za svoj novi klub Real Madrid u Ligi prvaka. Čovjek koji je trebao krenuti u suprotnom smjeru nekoliko mjeseci kasnije nije bio te sreće. Fernando Morientes je sudjelovanjem u Realovoj prvoj europskoj utakmici te sezone ostao bez mogućnosti igranja za Liverpool u Europi. Liverpool je lagano slavio u Grazu zahvaljujući dva sjajna pogotka Gerrarda, kome je uz to poništen hat trick zbog neispravno dosuđenog zaleđa. Dva tjedna kasnije na Anfieldu situacija je bila neugodna kada je Graz rano poveo. No, Liverpool se provukao do natjecanja po skupinama i jedino je to bilo važno.

Monaco, poraženi finalist Lige prvaka iz 2004., bio je prvi protivnik sredinom Rujna, a pogodak su prvom poluvremenu novopridošlice Cissea kapitalizirao je Baroš još jednim krajem utakmice. Ali u iduće 4 utakmice postignut je samo jedan gol, a i to je bio autogol Andradea protiv Deportiva. Minimalni porazi ubilježeni su na gostovanjima kod Monaca i Olympiakosa, a jedini svijetli trenutak bila je pobjeda u Španjolskoj uz već spomenuti autogol. Puno je šansi stvoreno protiv Deportiva kod kuće, ali nijedna nije realizirana. Liverpool je u zadnjem kolu trebao pobjedu protiv Olympiacosa od 2 razlike da bi proša dalje, što je bila slična situacija kao i protiv Rome 2002.

Šanse su smanjene kada je Rivaldo iz slobodnog udarca svladao Kirklanda. Ali, Benitezovo uvođenje Siname-Pongollea umjesto Traorea pokazalo se kao pravo majstorstvo. Samo minutu nakon ulaska mladi je Francuz zabio na dodavanje Kewella i san je ponovno oživio! Samo 10 minuta prije kraja Liverpool je došao u vodstvo nakon što je odlično reagirao Neil Mellor. Mellor je kao i Pongolle na terenu proveo samo minutu-dvije prije no što je zabio važan gol. Ali, Liverpoolu je trebao još jedan gol. Kako je buka u gledalištu postajala sve glasnija, na Gerrardu je bilo da iskali sav bijes na lopti koju je zabio u mrežu pred Kopom i donese scene slavlja na tribinama koje su podsjetile na najveće europske večeri u povijesti kluba.

Knock-out faza uslijedila je nakon zimske pauze, a Liverpoolu je donijela Bayer iz Leverkusena u reprizi nesretnog četvrtfinala iz 2002. Na prvi europski gol Luisa Garcije nadovezala su se dva precizno usmjerena slobodna udarca Riisea i Hamanna. Nijemci su u finišu postigli pogodak, nakon nespretnosti Jerzyja Dudeka. Međutim, isti se rezultat ponovio i dva tjedna kasnije na Bay Areni i nije se ponovila infarktna utakmica od prije 3 godine na istom mjestu. U odličnoj predstavi Garcia je dodao još dva gola, treći je postigao Baroš.

Ždrijeb četvrtfinala spojio je Redse s Juventusom. Bio je to prvi susret dvaju klubova nakon finala iz 1985. U večeri nabijenom emocijama, Benitez je iznenadio uvrštavanjem Anthonyja le Talleca u početnu postavu, a mladi je igrač pružio impresivnu igru prije no što ga je zamijenio Šmicer 15 minuta prije kraja. Igra momčadi u prvom poluvremenu bila je senzacionalna. Stisnuli su Talijane od samog početka i takva je igra nagrađena sjajnim pogocima Hyypije i Garcije u prvih pola sata. Bilo je iznenađujuće što isti tempo nisu mogli zadržati i nakon odmora, te je nesretna pogreška mladog vratara Scotta Carsona ponudila Juveu priliku za spas. Ali, ne treba zaboraviti da je Carson u samom otvaranju utakmicu fantastično zaustavio udarac Del Piera.

Osam dana poslije na vrata se vratio Dudek i savršena obrambena taktika odvela je Liverpool u polufinale, gdje ih je već čekao premierligaški rival Chelsea. Liverpool je tijekom sezone već 3 puta gubio od kluba iz Londona, ali to se neće ponoviti. Zadovoljavajući 0:0 remi dogodio se u prvoj utakmici na Stamford Bridgeu, a Petr Cech zaustavio je sjajnu priliku Baroša, no s druge strane je i Frank Lampard imao zlatnu priliku za domaćine. Kada je Chelsea došao na uzvrat, atmosfera na Anfieldu bila je fenomenalna. Zaglušujuća buka, boje na tribinama, strast među navijačima bila je na razini, ako ne i veća, nego ikad u slavnoj prošlosti kluba. Rani i kontroverzni gol Luisa Garcije natjerao je navijače u još veće ludilo, ali do kraja utakmice bilo je vrlo malo pravih šansi za bilo koju od dvije strane. U sudačkoj nadoknadi od 5 minuta, Eidur Gudjohnsen poslao je loptu izvan okvira gola u situaciji kada se činilo da je lakše zabiti, nego promašiti.

I tako se do došlo do Ataturk stadiona u Istanbulu. Tko može opisati događaje koji su uslijedili u samo jednom odlomku ovog teksta, kada će o tome biti napisane cijele knjige?! Dovoljno je reći da je na poluvremenu bio razbijen i u zaostatku od 3 gola, da bi u nastavku uz fantastičnu igru pokazali veliku hrabrost i žilavost, kojom su finale doveli do produžetaka i konačno do penala. Kada se Liverpool naizgled našao na samoj točki odakle nema povratka, Benitez se kockao i na početku drugog poluvremena u igru poslao Hamanna koji je odigrao važnu ulogu u povratku. Iako bi bilo nepošteno izdvojiti bilo kojeg igrača, mora se spomenuti utjecaj Gerrarda koji je rastao nakon odmora i upravo je njegov sjajni pogodak glavom nakon ubačaja Riisea najavio veliku borbu i povratak u utakmicu. Također se mora spomenuti pratnja koji je klub imao u Turskoj, u vidu od oko 40 000 navijača koji su uspjeli dobiti kartu, te tako za duplo nadmašiti broj koji je klubu službeno dodijeljen. I oni su odigrali svoju rolu, te imaju zasluge što je pokal namijenjen prvaku Europe po 5. put stigao na Anfield…i što će ostati tamo u trajnom vlasništvu!

Neočekivana pobjeda Liverpoola stavila je pred UEFA-u veliki problem. Njihovu propozicije nalažu da nijedna država ne smije imati više od 4 kluba u sezoni Lige prvaka, a Liverpool je natjecanje u Premier League završio na 5. mjestu. UEFA je u nastojanju da zadovolji sve strane (4. mjesto zauzeo je gradski rival Everton) pronašla solomonsko rješenje i odlučila je prvake Europe nagraditi mogućnošću da brane svoju titulu, ali će to morati početi iz 1. pretkola kvalifikacija. To je uništilo planove za predsezonu koji su mnogo ranije dogovoreni, ali barem je klub dobio šansu da brani trofej kojeg su osvojili na tako uzbudljiv način. Za  manje od 50 dana nakon nezaboravnog vrhunca u Istanbulu u koji je bilo teško povjerovati, počela je nova europska pustolovina.

Nakon uzbudljive pobjede i trijumfa u Turskoj, bilo je mnogo rasprava treba li Liverpoolu dati mogućnosti da brani europski naslov, budući su prvenstvo okončali na 5. mjestu, jedno iza gradskog rivala Evertona. Prijašnjih sezona su skoro svi pobjednici Lige prvaka kroz prvenstvo osigurali jednu od pozicija koje vode u to natjecanje, iako se nekoliko sezona ranije dogodio slučaj kad aktualni prvak Europe madridski Real kroz prvenstvo nije osigurao LP za sljedeću sezonu, no tada je španjolski nogometni savez donio odluku u korist Reala i Zaragozu je poslao u Kup UEFA. Međutim, FA je donio odluku i prije istanbulskog finala prema kojoj će 4. momčad prvenstva ići u kvalifikacije za Ligu prvaka, bez obzira osvoji li Liverpool to natjecanje. Nakon što se neočekivani scenarij dogodio i Liverpool ipak postao prvak Europe, FA nije htio promijeniti odluku, pa je na UEFA-i bilo da donese odluku da Liverpool dobije priliku za obranu naslova, ali uvjet je bio da do natjecanja po skupinama dođu kroz sva pretkola.

Tako je Liverpool samo 48 dana nakon Istanbula zaočeo isto natjecanje i to već 13. Srpnja, a protivnik je bio velški TNS. Gerrard, oko kojeg su se i tog ljeta pojavile špekulacije o eventualnom prelasku u Chelsea, postigao je hat-trick pred punim Anfieldom, te je dodao još dva gola u uzvratu koji je odigran u Wrexhamu, te je tako pomogao da klub dođe do drugog pretkola, gdje ih je čekao još jedan klub o kojem se nije puno znalo...litvanski Kaunas. Kaunas je šokirao prvake Europe vodstvom, no do kraja poluvremena stvari su sjele na svoje mjesto pogocima Cissea i Carraghera, što je ujedno bio i njegov prvu gol nakon Siječnja 1999! Još jedan pogodak Gerrarda, ovaj put s 11 m, osigurao je komfornu prednost za uzvrat u Engleskoj. U uzvratu je još jednom skoro puni Anfield morao čekati do finiša utakmice da Gerrard i Cisse potvrde prolazak Liverpoola u 3. pretkolo.

Između Liverpoola i grupne faze Lige prvaka stajao je CSKA iz Sofije. Još je jednom na gostovanju ostvarena sigurna, 3:1, pobjeda, ali u uzvratu se kao i godinu dana prije Graza dogodila jedna od najlošijih domaćih utakmica uz poraz od 1:0, ali to srećmo nije utjecalo na konačni ishod. Odmah nakon ove utakmice, Liverpool je odletio u Monte Carlo na utakmicu europskog Superkupa između pobjednika Lige prvaka i pobjednika Kupa UEFA, moskovskog CSKA. Liverpool je primio prvi gol, no dva pogotka Cissea, koji je asistirao Garciji za treći, osigurala su Redsima po 3. put europski Superkup, a navijačima su omogućili slavlje kao da je svaki zaradio milijun dolara u monegaškom Casinu!

Ždrijeb za skupine Lige prvaka obavljen je također u Monte Carlu. Liverpool je postavljen kao nositelj skupine u kojoj su se još nalazili Chelsea i Anderlecht, ali prva je utakmica Rafu Beniteza odvela u njegovu domovinu, kod Betisa iz Seville. Golovi Pongollea i Garcije u prvom poluvremenu omogućili su da klub u natjecanje uđe na najbolji mogući način. Domaći remi bez pogodaka protiv Chelseaja bio je uvertima dvama pobjedama protiv Anderlechta, kod kuće i u gostima. Posljednje dvije utakmice također su bile bez golova, ali drugi od ta 2 remija, na Stamford Bridgeu, osigurao je Liverpoolu prvo mjesto u skupini, što je značilo da će uzvatnu utakmicu osmine finala igrati na Merseysideu.

Ždrijeb ih je spojio sa starim rivalima, lisabonskom Benficom, klubom kojeg su 3 puta eliminirali iz Europe tijekom 70-ih i 80-ih. No, uspješan niz nije se učetverostručio. Portugalci su postigli pogodak u finišu prve utakmice, a na Anfieldu su stvari riješili poprilično lagano, s po jednim golom u svakom poluvremenu i time izbacili branitelja naslova iz natjecanja. Bilo je to ogromno razočaranje za publiku na Anfieldu, koja je još jednom došla podržati klub u velikom broju. U svih 7 domaćih utakmica (uključujući i one iz pretkola) prosjek gledatelja bio je 42 000!

U sezoni 2006/07. Liverpool se po treći put zaredom kroz pretkola morao probijati do Lige prvaka, te su opet imali problema u domaćim utakmicama, goste iz Haife pobijedili su u samom finišu utakmice pogotkom Marka Gonzaleza. Međutim, Izraelci su postigli vrlo važan gol u gostima, kojeg je poništio Peter Crouch u uzvratu dva tjedna poslije u Kijevu. Taj je pogodak bio dovoljan da Liverpool s ukupnih 3:2 prođe dalje.

Crouch nije nastupio u prvoj utakmici natjecanja po skupinama, u kojoj je Liverpool remizirao 0:0 na gostovanju kod PSV-a u Eindhovenu. No, počeo je sljedeću utakmicu, kod kuće protiv Galatasaraya, te je obilježio s dva lijepa pogotka, od kojih drugi škaricama, čime je pomogao u pobjedi protiv Turaka. Bordeaux je svladan oba puta, prije no što je momčad sigurnom domaćom pobjedom protiv PSV-a osigurala nokaut fazu. Posljednja utakmica u grupi donijela je povratak na Ataturk stadion, no ni dva pogotka Fowlera nisu spriječila tijesan 3:2 poraz.

Ždrijeb osmine finala donio je ono što su mnogi predosjećali, dvoboj između posljednja dva pobjednika natjecanja. Liverpoola i Barcelone. Iako su vrlo rani došli u zaostatak pogotkom Deca na Nou Campu, gosti su se oporavili te najprije poravnali pogotkom Bellamyja, a potom i poveli preko Riisea, koji su par dana ranije već dospjeli na naslovnice iz pogrešnih razloga, nakon sukoba tijekom pripreme za utakmicu. Anfield se tresao od uzbuđenja dva tjedna poslije prilikom gostovanja Katalonaca. Riise i Sissoko su gađali okvir gola, Momo nakon pogreške golmana. Bilo je malo pravih šansi, no Ronaldinho je trebao puno bolje reagirati kad je pogodio vratnicu na početku drugog poluvremena. Domaća se obrana čvrsto držala sve dok je nije probio Gudjohnsen, no do kraja nije bilo novih pogodaka i posljednji je žvižduk dočekan s velikim olakšanjem od strane domaćih navijača.

Liverpoola je ždrijeb četvrtfinala ponovno poslao u Eindhoven, a ujdeno su saznali da pobjednik ovog dvoboja ide na boljeg iz dviju utakmica Chelseaja i Valencije. Nakon 0:0 remija u skupini, Benitez je ovu utakmicu počeo s još jačom postavom i rezultat je bila uvjerljiva 3:0 pobjeda u Nizozemskoj, dok je u uzvratu 8 dana kasnije bio dovoljan pogodak Croucha.

Sudbina je odlučila da će se ponoviti polufinale iz 2005. između Liverpoola i Chelseaja, te da će se prva utakmica ponovno igrati u Londonu. Pogodak Drogbe značio je da će Liverpool trebati stvari riješiti na svom stadionu. Rezultat je poravnat nakon 22 minute na Anfieldu nakon što je Gerrard lijepo asistirao Aggeru za još ljepši pogodak. Reina je zaustavljao sve prijetnje gostiju, a domaćin je došao blizu do povećanja vodstva nakon što je Kuyt sredinom drugog dijela pogodio gredu. Dvoboj je otišao u produžetke. Kuyt je pomislio da je odveo svoju momčad u finale, nakon što je u mrežu pospremio loptu koju je Cech odbio nakon udarca Alonsa. Odluka je bila dvojbena, ali pogodak je poništen zbog zaleđa.

Nakon toga penali su bili neizbježni, uslijedili su nešto iza 22.15. po lokalnom vremenu. Zenden je hladno zabio, a ptom je Reina odbio Robbenov udarac. Alonso, Lampard i Gerrard redom su zabijali i Liverpool je vodio 3:1 prije no što je Geremi uzeo loptu i uz zaglušujući zvuk s tribina bio zaustavljen od Reine. To je značilo da će Liverpool u slučaju da Kuyt zabije put Atene. Čvrtso, desnom nogom, lopta se provukla pored Cecha, a Kuyt je potrčao u zagrljaj Reini, prije nego su obojicu okružili suigrači.

24 sata poslije, u drugom polufinalu, Milan je okrenuo zaostatak od 2:3 i izbacio Manchester Utd. iz natjecanja. Tako će se dakle i finale iz 2005. ponoviti!

Između polufinala i finala bila su 3 tjedna. Liverpoolove pripreme poremećene su raspravama o prikladnosti stadiona u Ateni koji bio trebao udomaćiti tako važan i prestižan događaj...a ujedno i sa sramotno malo karata dodijeljenih dvama finalistima, pogotovo iz razloga što se zna koliko karata ostaje unutar "obitelji UEFA". Dogodilo se neizbejžno, put Atene krenule su tisuće Liverpoolovih navijača bez karata, bijesnih zbog kriterija i načina na koji je klub distribuirao dodijeljen ulaznice.

Bilo je to Liverpoolovo 7., a Milanovo 11. finale Kupa (Lige) prvaka. Milan je tražio osvetu za ono što se dogodilo u Istanbulu, a Liverpool se želio poravnati s Milanom po broju osvojenih titula, Talijani su ih do tada imali 6. Menadžer je odabrao momčad s kojojm bi se većina navijača složila, osim što bi osim Kuyta preferirali Croucha. Bilo je nekoliko šansi u izjednačenom prvom poluvremenu. Pennant je u 10. minuti prislio Didu na obranu, a Alonsovo udarac otišao je izvan okvira gola nakon pola sata igre. Potom je Alonso tik prije poluvremena sapleo kaku u opasnoj poziciji, odmah ispred ulaska u 16 m. Pirlo je izveo slobodan udarac, lopta je pogodila Inzaghija, promijenila smjer i prevarila Reinu, koji se nije uspio vratiti na vrijeme i zaustaviti udarac.

Drugo je poluvrijeme bilo po obrascu iz prvog. Nakon nekih sat vremena igre, Gerrard je nakon prodora slabo pucao i Dida je to lagano zaustavio. Benitez je odradio zamjene...Kewell umjesto Zendena, te Crouch umjesto Mascherana. Manje od pet minuta nakon Crouchovog ulaska finale je izgubljeno, nakon što je Kaka proigrao Inzaghija koji loptu šalje pored Reine. Mascherano je prilično dobro zaustavio Kaku, ali je Brazilac imao više slobode nakon što je Mascherano izašao.

Tražio se povratak po uzoru na Istanbul. Dida je odbio Crouchov volej preko gola u korner. Nakon još jednog kornera u samom finišu utakmice, Agger je spustio loptu do Kuyta koji je šalje u mrežu. Bile su još 3 minute sudačke nadoknade, ali Liverpool se nije približio golu Milana. Označen je posljednji sudački zvižduk i san je završio.

Igrači su nakon poraza bili slomljeni, ali imali su vrlo dobar niz, u kojem su izbacili branitelja naslova, zatim su ponovno pobijedili Chelsea. Možete uživati u pobjedi, ali treba znati biti dostojan i velik u porazu. Liverpool je takav unatoč porazu i razočaranju. Europska kampanja završila je velikim razočaranjem, ali konačna pozicija u prvenstvu još je jednom osigurala kvalifikacije za najprestižnije klupsko natjecanje. Dva finala u tri sezone fantastičan su uspjeh. Iako je jedno od njih izgubljeno, uvijek postoji nada da se ovako nešto može ponoviti, te će tijekom ljeta menadžer biti zaposlen izradom planova i pripremom za novu kampanju, koja će možda završiti u Moskvi u Svibnju 2008.