Godine povratka 1991. - 2001.

1990. godine, 5 godina nakon tragedije na Heyselu, engleski su klubovi ponovno "primljeni" u Europu, iako je Liverpool trebao čekati još godinu dana. Prva europska utakmica na Anfieldu odigrana je nakon 6 godina u toplo rujansko večer 1991. uz relativno mali broj gledatelja! Gosti su dolazili iz Finske, Kuusysi Lahti. Bili su vjerojatno protivnik po mjeri nakon tako dugog odsustva iz Europe! UEFA je u to vrijeme donijela odluku o samo 4 strana igrača na terenu u europskim natjecanjima, a engleskim je to klubovima teško palo, jer su strancima smatrali i igrači iz ostatka Velike Britanije! Bilo je tu nekoliko faktora kojima se moglo pribjeći, ako duljina staža u klubu, ali klupska administracija moralan je dobro poznavati pravila da bi se izbjegao prevelik broj stranaca na terenu!

Lahti je pregažen sa 6:1, ali konačni rezultat ne otkriva pravi razvoj događaja! Liverpool je doduše poveo s 2 rana pogotka (Saunders i Houghton), ali Finci su se vratili u igru pogotkom prije kraja poluvremena udarcem kojeg je u gol skrenuo Nicky Tanner. Sredinom drugog poluvremena Redsi nisu uspijevali povećati prednost i nervoza na terenu i tribinama je rasla! Ali onda je Dean Saunders u razmaku od 9 minuta postigao hat-trick, a Ray Houghton je kompletirao konačni ishod! Uzvratna utakmica bila je jedna od najslabijih predstava Liverpoola u Europi! Iako je momčad bila relativno pomlađena, nije se smio dozvoliti minimalni poraz od ekipe koja je objektivno nekoliko klasa ispod Liverpoola! Ali to je vjerojatno bio jedan od dokaza koliko je apstinencija loše utjecala na engleske klubove, a drugi je razlog i činjenica da su "mali" klubovi bili dobro organizirani i sve ih je teže bilo dobiti!

Druga je runda Redse odvela u Francusku, u goste Auxerreu. Nova pravila UEFA-e ponovno su uzrokovala sastavljanje prilično neiskusne ekipe i gol u svakom poluvremenu značio je da ih čeka vrlo težak zadatak u uzvratu na Anfieldu! Na kraju je to ispala jedna od najsjajnijih večeri u povijesti Liverpoola, možda ne kao ona protiv Intera (1965.) ili St.Etiennea (1977.) jer to su bile utakmice u kasnijem dijelu natjecanja igrane pred prepunim gledalištem, ali uzevši u obzir dugi izostanak iz Europe i mladost momčadi koja je tada igrala, može se svakako reći da je rezultat pohvalan! Iako stadion nije bio ni napola ispunjen, po navijanju se to ne bi dalo zaključiti! Pogodak Jana Molbyja iz penala u ranoj fazi utakmice bio je dobar poticaj, a Mike Marsh je prije poluvremena glavom izjednačio ukupni rezultat! Bruce Grobbelaar je kod rezultata 1:0 imao važnu obranu, a u drugom je poluvremenu praktički bio bez posla, budući je Liverpool pritiskao tražeći treći gol, ali isto tako bio svjestan da bi eventualni gol Francuza riješio pitanje pobjednika! U 83. minuti Molby je pronašao Marka Waltersa koji je izišao pred golmana, gledateljima je zastao dah prije nego je uputio udarac, a lopta odsjela u mreži! Bio je to zaista izvanredan povratak!

Hladnog dana u Austriji, Dean Saunders postigao je golove kojima je poražen Swarovski Tirol, a svoj je učinak u uzvratu poboljšao za još jedan gol (postigao je hat-trick), a Barry Venison je udarcem iz daljine postavio konačnih 4:0! Budući je uslijedila zimska stanka, trebalo je dugo čekati do četvrtfinala, a ždrijeb je Redse spojio s Talijanima - Genoom! Mjere sigurnosti bile su očekivano visoke, jer to je bio prvi Liverpoolov susret s Talijanima nakon Heysela, no utakmica je protekla u relativno mirnim uvjetima, a statistički su najvažnija bila dva Genoina pogotka! Gajila se nada u novu senzaciju kao protiv Auxerrea, a razlog je bio i veliki broj mladih navijača koji nisu uživo svjedočili velikim uspjesima u Europi, tako da im se sve to doimalo novo u usporedbi s domaćim natjecanjima! Rezultat svega toga bio je rasprodan Anfield! Prvi se gol uvijek pokaže kao najvažniji, no postigla ga je Genoa preko Aguilere! Rush je poravnao rezultat, a Aguilera je zabio još jedan i eliminirao Liverpool! Nije bilo previše žaljenja, četvrtfinale je bilo domet koji je mogao zadovoljiti klub i barem je djelomično vratilo one slave dane prije zabrane igranja u Europi!
Pobjeda u finalu FA Cupa protiv Sunderlanda 1992. odvela je klub u Kup pobjednika kupova, gdje su lagano eliminirali Apollon Limassol ukupnim rezultatom 8:2, a 5 je pogodaka postigao Ian Rush! Uslijedilo je zagonetno putovanje u Moskvu. Sredinom drugog poluvremena kad je Steve McManaman postigao gol za 2:2 sve je ukazivalo na dobar rezultat, no onda je Grobbelaar napravio kardinalnu grešku iz koje je Spartak poveo, da bi potom nakon skrivljenog penala u finišu utakmice bio isključen! David Burrows je stao na gol u pokušaju da obrani penal, no, nije uspio i Liverpool je u uzvratu bio pred zadatkom da nadoknadi dva gola minusa! Dva gola u gostima značila su da bi za prolaz bila dovoljna i pobjeda od 2:0, ali kako je vrijeme teklo, a gola nije bilo, otvorio se prostor otraga, kojeg su iskoristili najprije Radchenko, a potom i Piatnitski.

Iako bi se Liverpool da nije bilo kazne od 1985. do 1991. plasirao u neko europsko natjecanje, našli su se u situaciji da se mogu zadovoljiti samo s domaćim natjecanjima! U sezoni 1992./93. klub je vodio Graeme Souness, a igračima je posljednje na pameti bilo brinuti se o euro kupovima budući je klub u jednom trenutku bio na samo 2 boda od zone ispadanja! Klub je potom preuzeo Roy Evans i odveo je klub do petog naslova u Liga kupu, te omogućio natjecanje u Kupu UEFA sljedeće sezone!

Pred Liverpoolom je bilo dugo putovanje u Vladikavkaz na utakmicu sa Spartakom, gdje je ostvarena čudesna pobjeda, iako su bili u rezultatskom zaostatku! McManaman je prije poluvremena dao strašan gol iz mrtvog kuta, a nakon odmora Jamie Rednkapp je postiže vrlo važan drugi gol u gostima. U uzvratu se Liverpool nije trudio puno napadati, bili su zadovoljni prednošću stečenom u gostima i to se pokazalo točnim! Naravno, to je dvosjekli mač, jer ako se protivniku prepusti inicijativa i on zabije gol, onda se stvari bitno mijenjaju! Možda to nije bila savršena taktika, ali to je bilo nešto na što će se navijači morati naviknuti nakon dobrog rezultata u gotima u godinama koje slijede! Srećom, Spartak nije uspijevao pronaći put do gola i Liverpool je prošao, te ga je u sljedećoj rundi čekao Brondby! Ponovno se činilo da velik dio posla odrađen u Copenhagenu, remijem 0:0, ali to je samo značilo da će u uzvratu morati biti još oprezniji nego u prvoj rundi. Utakmica je taktički bila vrlo napeta i kako je vrijeme protjecalo, sve je više rasla nervoza. Gol je konačno postignut, ali od strane gostiju, strijelac je bio Norvežanin Dan Eggen, glavom nakon kornera. Iako je publika nastavila bodriti igrače, postizanje dva gola u malo preostalog vremena bilo je velika prepreka. Bilo je to još jedno rano i razočaravajuće ispadanje.

Budući je 1996. Manchester Utd bio prvak, Liverpool je i prije finala Fa Cupa znao da će sljedeće godine igrati u Kupu pobjednika kupova, bez obzira što se dogodilo na Wembleyu. No, poraz od starog rivala ostavlja gorak okus u ustima i teško ga je prihvatiti. Ali, "White Suit" finale (ostalo je upamćeno po bijelim odijelima koje su Liverpoolovi igrači nosili na dodjelama medalja!) bilo je samo loša uspomena, a uslijedio je početak sljedeće sezone koji je donio i promjenu u sustavu natjecanja Lige prvaka, jer su u nju ulazili i drugoplasirani klubovi iz jačih europskih liga. Liverpoola je ždrijeb još jednom sučelio sa Skandinavcima, ova put MyPa iz Finske, ali je gostujući gol Stiga Bjornebyea smanjio napetost uoči uzvratne utakmice, koju su Redsi komforno riješili s 3:1. Potom je na red došao švicarski Sion i još jedna gostujuća pobjeda, ovaj put su egzekutori bili Fowler i Barnes, preokrenuvši tako vodstvo domaćina nakon što je Dominic Matteo pogriješio i dao priliku Bonvinu da dovede domaćine u privremeno vodstvo! Uzvrat na Anfieldu bio je nevjerojatan. Gosti su na poluvremenu vodili istim rezultatom kojim je završila prva utakmica, 2:1. Bjornebye je izjednačio iz slobodnog udarca, ali potom su na zaprepaštenje Švicarci zabili još jednom, ali ovaj su put oni bili u prednosti, no srećom Barnes je ubrzo izjednačio, a Fowler (2 gola) i Berger su postavili konačnih 6:3, rezultat kojem se nitko nije nadao kad su Švicarsi zabili treći gol!

Robbie Fowler postigao je prekrasan gol na otvaranju utakmice u Bergenu gdje su Redsi igrali s Brannom u četvrtfinalu, a na njemu je trebao biti dosuđen i penal nakon što su Norvežani izjednačili. No, remi je bio zadovoljavajući rezultat pogotovo nakon što je Tore Andre Flo (kojeg se tad povezivalo s Liverpoolom, a kasnije je završio u Chelseaju) promačio odličnu prigodu u prvoj minuti! U uzvratu je Fowler s dva gola (uz jedan Collymorea) osigurao lagani prolazak u polufinale gdje ih je čekao branitelj naslova, PSG. Očekivanja su bila velika, ali igra i obrana su bili očajni, uz jednu od najgorih utakmica Davida Jamesa, Francuzi su pobijedili 3:0! Iako je u uzvratu publika bodrila Redse, zadatak je ipak bio pretežak. Fowlerov rani gol dao je nadu, a Mark Wright nadskočio Lamu i pospremio loptu u mrežu, no senzacionalni povratak nije se dogodio! Iskreno, kad momčad odigra tako loše kao što je Liverpool u Parizu, onda ni ne zaslužuje proći dalje!

Prilikom povratka u Kup UEFA u sezoni 1997/98., posljednje što je Liverpool želio jest da im ždrijeb dodijeli britanskog protivnika u prvoj rundi! Ali upravo se to i dogodilo, izvukli su Celtic! Utakmica na Parkheadu obilovala je događajima, a Owen je rano doveo Redse u vodstvo, ali do polovice drugog poluvremena domaćini su vodili s 2:1. Kada su domaći navijači očekivali posljednji sudački zvižduk, McManaman je izvanredno pogodio za izjednačenje, uzeo je loptu uz desnu aut liniju u svojoj polovici, potom je krenuo prema protivničkom golu i akciju je okončao udarcem prilikom čega se lopta od vratnice odbila u gol! Iako mu prilikom solo prodora protivnici nisu pravili "velike probleme", pogodak je ipak izvanredan! U uzvratu na Anfieldu činilo se kao sigurnom opcijom braniti se i čekati kontru, budući su imali dva gostujuća gola, ali hoće li se momčad oporaviti primi li gol? Utakmica je završila bez pogodaka, ali je bila prilično nervozna, a samo nekoliko tjedana poslije uslijedio je još jedan debakl na francuskom tlu! Užasna igra u Strasbourgu donijela je poraz od 3:0 i situaciju koju je momčad osjetila nakon gostovanja u Parizu! U uzvratu je došla još jedna pobjeda od 2:0, ali bilo je premalo! Nekoliko loših gostujućih predstava davale su razlog za brigu! Prijašnje velike generacije Liverpoola znale su kako smiriti utakmicu i stišati domaće navijače, a kako se partnerstvo Evans - Houllier približavalo kraju, ostavivši tako Francuza samog na klupi, bilo je jasno da će se morati puno poraditi na pitanju zašto momčad pruža loše igre na gostovanjima, pogotovo jer je pravilo o "4 stranca" ukinuto, pa se tako menadžerima ostavilo dosta prostora u stvaranju ekipe! Još jedna loša utakmica u gostima kod Celte Vigo (poraz 3:1) brzo je završila Liverpoolovu euro kampanju u sezoni 1998/99. Ovaj je poraz bio posebno frustrirajući, jer se nekoliko tjedana ranije prošlo Valenciju golovima u gostima, iako se nakon prve utakmice na Anfieldu (0:0) nije činilo tako! Iako je Valencia u uzvratu povela , McManaman i Berger su golovima u posljednji 10 minuta odveli Liverpool dalje, a Valencia je u sudačkoj nadoknadi uspjela samo poravnati rezultat, bez utjecaja na konačni rasplet!

Gerard Houllier doveo je brojne nove igrače u klub. Većina je bila učinkovita, što se posebno odnosi na obranu i na dva lukava potpisa, Stephanea Henchoza i Samija Hyypiju! Francuz je vrlo dobro poznavao europski nogomet i bio vrlo dobro informiran o europskim igračima i većina njegovih novih igrača bila je malo poznata britanskim ljubiteljima nogometa! Budući je klub porazom u posljednjem kolu od Bradford Cityja u sezoni 2000/01. ostao bez Lige prvaka, Houllier se okrenuo pripremanju momčadi za novu sezonu Kupa UEFA! Bila je to sezona koja je klub odvela do samog finala, iako je malo tko vjerovao u to. Uzevši u obzir da se nakon uvodnih kola, klub počeo susretati s klubovima koji su ispali iz Lige prvaka, bilo je to fantastično dostignuće, a sve je bilo bazirano na nečem što je nedostajalo prijašnjih sezona, obrani, a ishod svega je bilo da Liverpool nije izgubio nijedno gostovanje na putu do finala! Možda je ždrijeb u prvih nekoliko kola išao na ruku Redsima, ali sve nakon toga bilo je teže. Michael Owen asistirao je Nicku Barmbyju za jedini gol u Bukureštu protiv Rapida! Oba su igrača pogodila i u sljedećem gostovanju, kod Libereca. Obje domaće utakmice, protiv Rapida i Libereca, bile su prilično loše i negledljive, ali dobre predstave na gostovanjima osigurale su prolazak! Gol u posljednjim minutama na gostovanju u Ateni kod Olympiacosa ostavio je Liverpool bez pobjede, koja je trebala biti osigurana puno ranije, ali je promašeno puno prilika nakon što je Gerrard Redse doveo u vodstvo! Na Anfieldu su Grci svladani bez većih problema, strijelci su bili Heskey i Barmby (koji je zabio i u Ateni)!

U 4. kolu Liverpoola je čekao okršaj sa starim rivalima, tada liderom Calcia, Romom! Bio je to željno očekivani okršaj s klubom kojeg je Liverpool pobijedio na penale u finalu Kupa prvaka 1984. Talijani su govorili o osveti, ali mislim da su respektirali ono što je Liverpool dotada postigao na čelu sa francuskim stručnjakom! Nažalost, navijači koji su putovali u Italiju bili su konstantno izazivani od strane domaćina i užasno "zaštićeni" od strane organizatora, jednako kao na prijašnjem gostovanju u Grčkoj! Ali, događaji na terenu odagnali su bilo kakvo nezadovoljstvo tretmanom na putu do stadiona i na njemu! Uz čvrstu igru u obrani, ali i opasni kontranapad, ovo je bila jedna od najboljih predstava kluba! Ograničili su Romu na samo jednu pravu priliku u prvom poluvremenu, a onda je Michael Owen postigao dva strašna gola u drugom dijelu, te utišao domaće navijače. Ali uz oduševljenje velikom pobjedom, išla je i briga hoće li Liverpool drugoj utakmici pristupiti još defanzivnije?! Igrači su slavili, ali su znali da Talijani posjeduju dovoljno kvalitete da im naprave probleme na Anfieldu!

Unatoč napetoj situaciji u uzvratu, da je Owen realizirao penal u 60. minuti, pobjednik bi bio odlučen! No, umjesto da Liverpool ukupno vodi 3:0, ubrzo je bilo 2:1! Liverpool je sada visio na niti ona dva gola iz Rima, a kada je španjolski sudac pokazao na bijelu točku nakon starta Markusa Babbela, činilo se da će pobjednik biti odlučen u produžecima ili na penale! No začudo, sudac je potom pokazao na korner, a ta je odluka razjarila Talijane, no došla je kao olakšanje za Liverpoolove igrače i navijače! Momčad je nekako izdržala do kraja bez većih stresova, ali je bilo vrlo opasno! Talijani su se poslije utakmice zalili na ishod, pozivajući se na nedosuđeni penal, no nije bilo šanse da UEFA poništi bilo koju odluku koju je sudac donio! Europski ogledi se dobivaju u dvije utakmice, pa iako je bilo tijesno na Anfieldu, nema sumnje da je ovaj ogled dobiven u Rimu!

Liverpool je bio kritiziran zbog obrambenog pristupa protiv Porta i Barcelone na gostovanjima! Ali ako se u obzir uzmu obje utakmice, bile su to izvanredne predstave bazirane na discipliniranoj obrani i ne odveć napadačkoj igri! Ostale engleske momčadi, Chelsea i Leeds, bile su demolirane na Nou Campu godinu dana ranije! Zašto bi se Liverpool otvorio i prošao na isti način? Nakon 0:0 remija u Portu, navijači su očekivali domaću pobjedu, što se i dogodilo golovima Murphyja i Owena u prvom poluvremenu! Igra na Nou Campu možda nije bila lijepa i gledljiva, ali uz rezultat 0:0 bila je itekako učinkovita! Španjolci su začinili uzvrat na Anfieldu komentarima o načinu igre kakvu je Liverpool pružio u prvoj utakmici. No, svima je bilo jasno da ovaj dvoboj još nije riješen, jer je Barcinu momčad činilo dosta dobrih igrača, koji su bili sposobni izvući barem remi s pogocima, pa čak i pobijediti na Anfieldu, te tako proći dalje!

Liverpool je utakmici pristupio na ispravan način. Znali su da trebaju potići pogodak, ali nisu puno riskirali, iako su igrali kod kuće, znali su da će discipliniranost otraga biti krucijalna, a šansa za pogodak će morati doći! Pogodak se desio u finišu prvog dijela, kada je Kluivert nepotrebno skrivio penal, a Garry McAllister je pristupio realizaciji! Barcelona je igrala vrlo dobro pokušavajući izjednačiti rezultat, ali Liverpool je bio čvrst u obrani! Nervoza u finišu utakmice bila je gotovo nepodnošljiva, ali kad je sudac označio kraj bio je to znak da je Liverpool prošao u prvo europsko finale nakon 16 godina! Tamo ih je čekao mali baskijski klub iz Vitorije, Alaves, koji je po prvi put igrao neki europski kup, a do finala je došao zaslužujući odličnim predstavama, posebno u gostima kod Rosenborga, Intera i Kaiserslauterna. Liverpool je bio veliki favorit za podizanje pehara namijenjenog pobjedniku Kupa UEFA, ali nisu smjeli potcijeniti protivnika čiji su igrački kadar, između ostalih, činili Jordi Cruyff (sin Ajaxove i Barcelonine legende, koji je nakon utakmice s Barcom počeo sipati neumjesne komentare na račun Liverpoolove igre) i Dan Eggen, koji je prije nekoliko godinama pogotkom u dresu Brondbyja okončao Liverpoolov put u istom natjecanju!

16. svibnja 2001. u Dortmundu, bio je dan koji će odlučiti o sudbini Redsa, samo 4 dana nakon što su u Cardiffu pobijedili Arsenal u finalu FA Cupa (dva gola Owena u finišu!)! Na kraju je to bilo jedno od najnevjerojatnijih finala nekog natjecanja! Liverpoolo, koji je ranije u natjecanju bio tako čvrst u obrani, ne bi smio prosuti prednost 2:0 i 3:1! Ali, dvije su momčadi potrebne da si odigrao odličan meč, a Alaves je svakako dao svoj udio! Start iz nova za kojim su svi žudjeli dogodio se s dva pogotka, najprije je Babbel pogodio glavom na centaršut McAllistera, a kada je Gerrard realizirao asistenciju Owena, činilo se da Liverpool ide ka laganoj pobjedi! Dva gola Morena u drugom poluvreman bila su veliki šok, no onda je s klupe ušao Robbie Fowler i vratio vodstvo, no u 88. minuti Cruyff je glavom postavio konačnih 4:4 u regularnom dijelu u utakmice, odvevši tako utakmicu u produžetke!

Budući je u euro kupove uvedeno pravilo "Zlatnog gola", nije bilo mjesta za pogreške. Obje su momčadi imale prilike, ali nedisciplina i greška španjolske obrane tri minute prije kraja i eventualnog izvođenja kaznenih udaraca koštale su ih ostvarenja sna! Igrač utakmice, Gary McAllister izveo je ubačaj iz slobodnog udarca, a branič Delfi Geli skrenuo je loptu u gol, te su usljedile scene nevjerojatnog olakšanja i slavlja Redsa na terenu i oko njega! Svijet je mogao vidjeti Fowlera i Hyypiju kako u ruke primaju pehar Kupa UEFA! Liverpool je napokon bio u posjedu jednog europskog trofeja, njihovog sedmog! Nevjerojatno putovanje koje je započelo u Bukureštu nekoliko mjeseci ranije bilo je gotovo i Liverpool je potvrdio svoje mjesto među kontinentalnom elitom i mogao je biti ponosan na svoje postignuće! Igrači koji su naporno radili da bi dosegli ovaj uspjeh nisu više morali živjeti u sjeni slavnih prethodnika. Napravili su svoju vlastitu povijest. Hoće li ovo biti početak nove zlatne ere u Europi, nitko ne može sa sigurnošću reći! U mračnim danima koji su uslijedili nakon Heysela, te u turbulentnim 90-ima kada je klub bio limitiran na domaća natjecanja, bez šanse da nešto napravi u Europi, ovakav trijumf bio je nezamisliv! Houllierovo poznavanje europskog nogometa i njegova taktička osviještenost pomogli su formiranju timskog duha i stjecanju samouvjerenosti. Što je bilo ključno kada su se s druge strane našle momčadi s puno više internacionalnog iskustva. Njegovi momci morali su brzo odrasti i učiti, a u tome su i uspjeli! U Dortmundu su dobili svoju nagradu, a s tim zajedno nadu i očekivanje da bi to mogao biti početak još jednog slavnog poglavlja u klupskoj povijesti!