Život nakon Torresa

Odlazak Torresa je  događaj koji je  definitivno ove sezone najviše uzdrmao  klub i sve nas koji prate Liverpool  usprkos tome što je već bilo dramatičnih i značajnih događanja - odlaska Hodgsona sa klupe i  dolaska Kennya Dalglisha, loš rezultat i položaj na tablici, etc. Ovo je jamačno događaj koji će u dobroj mjeri usmjeriti  i pravac kojim će klub u budućnosti krenuti.

Neću ulaziti u emotivni aspekt i navijačke ožiljke  na koje ovakav način odlaska Torresa iz kluba  defintivno ima  već pokušati racionalizirati što zapravo za sadašnjost i budućnost kluba znači ovakvo stanje i događaji.

Navesti ću neke loše, a potom  dobre strane Torresovog "prebjega" u Chelsea i što je njegova ostavština klubu nakon ovakvog odlaska.

Loše strane

Dolazak igrača u budućnosti u klub

Uvijek kada igrači odlaze iz nekog kluba to  govori  u prilog lošeg rejtinga ili stanja u kojem se nalazi taj klub.  Posebno  to ima težinu kad odlazi jedan od simbola kluba,  a Torres je posljednjih godina to zaista i bio za Liverpoool. Ovo govori u prilog da trenutno nismo  top klub, da vrhunski igrači u njemu ne osjećaju mogućnost za prosparitet i osvajanje trofeja. Takva frustracija i nezadovoljstvo koje se manifestira od strane najveće zvijezde kluba i rezultira zahtjevom za transferom  zasigurno ne djeluje pozitivno i privlačno za buduća pojačanja ili za igrače koji su već sada zacrtani kao mogući igrači Liverpoola . Klub iz kojeg "bježe" top igrači ne djeluje privlačno za prijeći u njega, pa makar se taj klub zvao i Liverpool.

Kvaliteta momčadi

Momčad je, koliko god mi to negirali, objektivno slabija bez Torresa nego li sa njim. Čak i kad je igrao bezvoljno i beskrvno, na sebe je navlačio po par igrača i u takvim tekmama se uvijek mogao očekivati njegov bljesak kojim bi riješio utakmicu i koji krasi igrače njegove klase , pa makar ne igrali u vrhunskoj formi. Odlično se u igri razumio sa Gerrardom i bili su pune 3 i pol sezone udrani dvojac i pokretač naše igre. Oni su bili osovina momčadi , a svi ostali su objektivno bili kotačići koji pridržavaju tu osovinu. Njegovim odlaskom niti igra Liverpooola ne može biti ista, a već smo protiv Stoke vidjeli taj drugačiji način postavljanja na terenu koji zasigurno ne bi bio takav da je Torres još sa nama.

Image kluba

Image kluba je srozan njegovim odlaskom, ma koliko god  mi to negirali. Igrač koji je postigao najbržih 50 golova u crvenom dresu, koji je bio idol navijača, kluba , pa čak i grada (sjetite se NIKE-ove reklame),  sada govori da usprkos svemu navedenom  je morao otići u Chelsea kako bi napravio iskorak u svojoj karijeri. Za image kluba takve tradicije i koji ima  milijune fanatičnih  navijača diljem svijeta - velika pljuska!

 

Razvoj mladih igrača

Imati takvog top igrača  na treningu može i te kako imati utjecaj na brže sazrijevanje mladih igrača i njihovo napredovanje. Nije rijetko da upravo zahvaljujući vrhunskim igračima u svlačionici i na treningu  dolazi do bržeg razvoja i sazrijevanja  mladih igrača. U tom smislu, imati Torresa u momčadi je bio veliki plus i svatko tko je nekad trenirao momčadski sport zna o čemu pričam.

Dobre strane

Svježa krv

Ovoj momčadi je zaista trebala svježa krv. Način igre, profil igrača  i taktičke postavke se već sezonama nisu globalno gledajući, mjenjale. Postali smo beskrvni! Torres je pokazao da  najbolje djeluje kao usamljena špica i takva taktika je bila podređena njegovom profilu igranja. Sa Carrollom i Suarezom dolazi nova energija, ali i mogućnost za nove taktičke zamisli. Svjesni su da dolaze u veliki klub i klub je i njima na primjeru Torresa  pokazao da niti jedan igrač ne može biti veći od kluba niti da mogu očekivati poseban status.  Zalaganjem, igrom i energijom se trebaju sami izboriti za svoj status, a to će kod Dalglisha i zasigurno biti tako. Ta svježa krv koja donosi dokazivanje, ali i mogućnost novih taktičkih opcija je zasigurno dobra stvar.

Svejža i mlada krv se već ogleda u njihovim godinama -  sa 22. I 24. godine mlađi su od Torresa, ali istovremeno već sad imaju prepoznatljivu kvalitetu. I onošto je najbitnije, ako ih zaobiđu ozljede, mogu samo biti bolji nego li što su to sada jer prostora i vremena za napredovanje zaista imaju. Također, zamjeniti jednog igrača sa dva igrača koji imaju kvalitetu kao što su to Suarez i Carroll već sada je kvalitet više za momačad. I na koncu,i u tom segmentu svježine smo definitivno na dobitku.

Više taktičkih opcija

Već sam gore naveo da je igra Liverpoola bila bazirana sa jednom špicom zbog toga što je tako Torres najbolje funckionirao u momčadi. Igranje formacije 4-4-2 je bilo više na razini incidenta nego li redovitosti postavke igre. Sa Carrollom i Suarezom možemo igrati i 4-4-2, 3-5-2, pa i 4-4-1-1. Ovaj dvojac nam daje  puno više taktički mogućnosti jer za razliku od igre sa Torresom koji je uvijek bio naš najistureniji napadač, Suarez može igrato povučenije, čak i više bočno, ali i skoz naprijed. Carroll može biti target man koji nam je odlaskom Croucha nedostajao, sa tim da je puno čvršći u duelu, ali i tehnički potkovaniji. Njegova okomitost prema golu je nesvakodnevna obzirom na visinu koju ima. Imati ga u momčadi i pod Dalglisovim treniranjem sa samo 22. godine je uistinu uzbudljivo.

 

Dobra atmosfera

Torres je u zadnje vrijeme bio vidno neraspoložen , svađalački orjenitran i jednostavno nesretan. Nemoguće je da se to nije reflektrialo na svlačionicu. Danas imamo umjesto njega   dva mlada čovjeka željna dokazivanja koja se  nakon gola Suareza smiju od uha do uha (Suarez nakon finiširanja i Carroll na tribini). To je prizor koji već jako dugo nismo vidjeli na licu Torresa. Takav duh, a posebice čini se spadalački afinitet kakav ima Carroll, zasigurno će puno bolje pristajati našoj svlačionici nego li smrknuto Nandovo lice. U slučaju da Dalglish stavi Carrollov mladalački način života pod kontrolu (barem smanji broj vanbračne djece J ), a ako to netko može onda je to naš King Kenny,  imati ćemo jednog izvrsnog napadača i igrača  dugi niz godina jer najbolje godine su tek ispred njega.

Zaključak

Kad se podvuće crta, odlazak Torresa je događaj koji je ostavio ožiljak na tkivu kluba, ali dolazak dvojice mladih, igrački potentnih i već sad kvalitetnih igrača umjesto n jega, ipak daje jezičac na vagi novog uzleta Liverpoola. Liverpool nakon ovakvog Nandovog odlaska ulazi u jedan novi period,a  jedna era kluba je zatvorena. Nando nam nije donio trofeje, postao je frustriran i pokazao lice za koje nismo znali da ga ima. I zato je definitivno bolje i za njega i za nas da je otišao tamo gdje će biti sretniji (ali vjerojute mi da je tod tim velikm upitnikom). Njegov odlazak je pokazao i  da niti jedan igrač nije veći od kluba. Sa druge strane smo dobili novu energiju i kvalitetu u igračkom smislu, taktičkom, ali i emotivnom. Nema više nezadovljastva u i oko kluba, a  novo uzbudljivo razdobljekluba  je definitvno pred nama.

I sad ću vam reći jednu moju pakosnu skrivenu želju, a ovo najbolje mesto  za podijeliti je sa vama. Izbaciti već ove sezone Chelsea sa mjesta koje vodi u Ligu prvaka i onda uprijeti prstom u Torresa i reći: "Eto Nando, vidiš da je bilo tebe!". Prva break lopta za to  je već  06. veljače!

Svejedno, u ime svih predivnih trenutaka Fernando Torres hvala ti nasvemu, Carroll i Suarez - želimo vam da budete sretni u našem klubu, da mi budemo sretni sa vama  i da u vašim srcima zaista "ne hodate sami"!

YNWA



Autor: lfcmostar