Prošle godine sestra i ja zaljubile smo se i u City of Liverpool - iako vjetrovit i hladniji nego što smo očekivale, osvojio nas je na prvi pogled...

Iz aviona u hotel, pa direktno na Anfield, odlična utakmica i odlična atmosfera protiv Benfice, suze u očima kad smo se našle na stadionu i naravno za vrijeme YNWA...

slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika

Najviše vremena provodile smo na relaciji Albert Dock - Anfield, šopingiranje u LFC Storeu, obilazak muzeja i Anfield Tour.

slika slika

Lounge room

slika slika slika slika slika

u hodniku prema Main Standu

slika

Press Room

slika

slika u svlačionici

slika slika slika slika slika

Slike iz LFC muzeja

slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika

Osim toga, čekala nas je još jedna utakmica, protiv Fulhama.

slika slika slika slika slika slika slika slika slika

Na početku je bilo vrlo emotivno, YNWA, minuta šutnje za 96 žrtava Hillsborougha, Justice for 96!, a nakon toga je atmosfera splasnula...

slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika

Završilo je remijem bez golova i u tom trenutku mi je konačno postalo jasno da nemamo nikakve šanse za Ligu prvaka te sezone (da, da, vječiti optimist...). Iako smo se trebale naći u pubu s jednim scouserom s kojim smo dijelile taksi nakon utakmice s Benficom, bile smo previše deprimirane, i vratile se na Albert Dock, sjedile na klupici i u nevjerici buljile u vodu....

Albert Dock

slika slika slika slika slika slika slika slika slika

Između svih tih odlazaka na Anfield uspjele smo i na brzinu razgledati grad i jedan od muzeja Beatlesa (The Beatles Story na Albert Docku):

slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika

Na žalost, nismo ni približno uspjele vidjeti sve što smo htjele. U Hrvatsku smo se vratile s mislima "Moramo se vratiti u Liverpool"!

I tako je počelo iščekivanje idućeg proljeća, praćenje rasporeda utakmica, usklađivanje poslovnih obaveza, planiranje.... U nekim trenucima činilo mi se da me samo to drži: "Ok, problemi ovakvi onakvi, ma sve će biti ok, nije strašno, sve će se riješiti, izdrži, idemo u Liverpool na proljeće!"

Proljeće se počelo približavati, raspored utakmica nam nije baš išao na ruku, ispali smo iz Europa lige, pa nismo mogli kombinirati 2 utakmice... travanj je bio izgubljen, ostaje još samo svibanj i jedina utakmica koja bi nam odgovarala je zadnja domaća utakmica protiv Tottenhama. Nabaviti karte? Vjerojatno nemoguća misija... Ali.... Impossible is nothing :)

Ipak smo rezervirale letove (hvala gospodi iz Easyjeta što su nam bezobrazno ukinuli liniju Dubrovnik - Liverpool...) i hotel, pa kud puklo da puklo. Ako ne uspijemo nabaviti karte, gledat ćemo negdje u pubu...

Pisale smo i razgovarale s Ticket Officeom, rečeno nam je da karte možemo kupiti jedino kad krene prodaja svim Membership holderima. Ok, probat ćemo, iako je po svemu što smo čitale i dalje izgledalo kao nemoguća misija. Došao je dan prodaje, nervozno čekanje pred kompjuterom da se otvori stranica, paralelno telefonski pozivi, ništa ne prolazi... katastrofa. Konačno se otvara stranica i u panici se logiram s krivim Membershipom, ajmo sve ispočetka, čekanje, nervoza, telefon... ništa.
Srećom stranica se otvara još jednom i uspijevam kupiti karte, nije bitno u kojem dijelu stadiona, daj što daš, samo da je uspjelo! Sve ne vjerujem da imamo karte, nikome ne govorim, jer jednostavno ne vjerujem! :)

Približava se dan polaska, nervoza raste, i naravno, ne može sve biti jednostavno... neke zdravstvene komplikacije, ne možemo na put u utorak, totalni kaos, ne mogu vjerovati, sve smo riješile, imamo i karte za tekmu, neće nam valjda sad sve propasti! Pa godinu dana čekamo na ovaj put!
Nakon još 2 dana maltretiranja i općeg kaosa krećemo na put na vlastitu odgovornost, ranom zorom iz Zagreba za Amsterdam. Aerodrom u Amsterdamu se čini beskonačan, vrijeme do idućeg leta također... više ne znamo što bi sa sobom, pjevamo "It's long long way from Liverpool..." :)). Konačno ukrcavanje na let za Liverpool, pilot govori da nas čeka vjetar i kiša. Krasno. Ali nema veze, glavno da smo u avionu!

Stižemo u Liverpool, kiša je taman prestala, dolazimo u hotel, ukazuje se i sunce. Odlično, ajmo brzo van, barem se malo prošetati. Izlazimo i skoro nas odnese udar orkanske bure (bar si tako ja zamišljam orkansku buru :)). Malo se šećemo po Albert Docku, ali nema smisla, vjetar je prejak. Oko Echo Arene je prometno, večeras The Monkees imaju koncert. Odlučujemo se provozati na Echo Wheel of Liverpool (barem u kabini ne puše vjetar :)) i uživamo u pogledu na grad.

slika

Echo Wheel of Liverpool

slika

Katolička katedrala (Paddy's Wigwam)

slika

Royal Liver Building

slika

Anglikanska katedrala

slika

pogled iz hotela

Idući dan krećemo u shopping misiju - LFC Store u Liverpool One shopping centru. Oblačno je, vjetar puše, ali ok, može se izdržati. Prolazimo kraj Hiltona, preko puta je Carragherov restoran Cafe Sports Express.

slika

Pronalazimo LFC Store i gubimo se u bespućima :), na našu žalost bolji je izbor muške odjeće, ali osim dresova ipak pronalazimo nešto i za sebe. Nakon dužeg vremena konačno izlazimo, a vani kiša, pravo iznenađenje... Ok, ništa, idemo nazad, ali prije toga ručak kod Jamieja. Osim nas ima još svega par ljudi, ali ipak je radni dan, domaći su valjda na poslu, a turisti možda još nisu stigli. Drugačije sam zamišljala interijer, po svim zidovima su ogromne plazme (ili što već), vrti se Sky, ali nema LFC slika koje sam očekivala... Evo linka na galeriju slika iz restorana: http://www.cafesportsengland.com/cafe-sports-gallery/?album=all&gallery=46 .

U 7 sati nalazimo se našim scouserom/Balkan brotherom :)) Chris je rođen u Liverpoolu, posao ga je vodio po cijelom svijetu, a trenutno živi u Podgorici. Vodi nas u The Cavern, legendarno mjesto u kojem su Beatlesi prvi put nastupili 1961. godine. Slikamo se pred ulazom i neko veselo društvo nam se pokušava pridružiti, no ipak odlazimo svaki na svoju stranu. U Cavernu je živa muzika, hitovi Beatlesa i rock'n'roll, stvarno odlična svirka! Ekipa je svih mogućih godina, od tinejdžera, djevojačkih zabava u vrlo zanimljivim kreacijama (hen party) do dosta starije gospode, pleše se, pjeva, zabavlja. Veselo društvo s ulaza sad sjedi stol do nas, dvije cure i dva dečka, jedan je valjda domaći, a drugi baš i ne, smiješan je i baš se hoće družiti s nama :)) Na kraju se ispostavlja da je lik iz Dubaija, Chris mu kaže "do bye" :), ali sheikh of Dubai je uporan i na kraju završava s nama za stolom :)) Priča nam nevjerojatnu priču o tome kako je u stvari trebao putovati u London, u Liverpool Street, i tamo otvoriti nekakvu tvrtku za nešto s autima, ali je eto vidi čuda, završio u City of Liverpool! No nije bitno, otvorio je firmu ovdje :)) Yeah, right. I sav je zbunjen ovdje u Liverpoolu, mislio je da je girlfriend nečija djevojka, kad ono scouseri kažu "bird", pa zar nije bird ono što leti :)) Uglavnom, sheikh of Dubai je imao show dok nismo odlučili krenuti, bar je bilo veselo :))

The Cavern

slika slika slika slika

Taj cijeli dio Liverpoola (Mathew Street i okolne ulice) je za partijanere, nema čega nema, raznih vrsta muzike, različitih ljudi, prekrasnih cura...

Idući dan krećemo ponovo u razgledavanje busom - prošli put nismo stigle silaziti na pojedinim stanicama, pa ćemo probati sada. Prva stanica, Pear Head - tu su The Three Graces, druga lokacija muzeja Beatlesa, novi Liverpoolov muzej koji će se otvoriti u lipnju, Mersey river, i strašan, prestrašan vjetar.... Živo me zanima kako bi Taft u Liverpoolu uspio snimiti reklamu "frizura je postojana".... Slikamo nekoliko slika, jer se od vjetra jedva može hodati, i nestrpljivo čekamo idući bus.

slika

novi Museum of Liverpool

slika

pogled sa Pier Heada

slika slika

Royal Liver Building

slika

Sljedeća stanica je u centru, blizu Williamson Squarea, koristimo priliku na brzinu obići i taj LFC Store, ponuda je nešto drugačija, ali ne nalazimo ništa posebno za sebe.

Sjedamo u idući bus, silazimo kod Paddy's Wigwama (katolička katedrala koju od milja zovu tako zbog najvećim dijelom irskog katoličkog stanovništva, a izgledom liči indijanskom vigvamu). Ulazimo u katedralu, ali u toku je vjenčanje, možemo jedino ući i sjesti otraga, a to nam se baš i ne da.... Ne znam samo tko je vidio ženiti se u 2-3 popodne... :)

slika slika

Na strašnom vjetru čekamo bus, koji konačno dolazi i vozi nas do anglikanske katedrale, gdje silazimo... sad osim vjetra počinje i kiša. Katedrala je ogromna, ulazimo unutra, ali i tu je neko događanje, dječji orkestri sviraju, valjda neko natjecanje... ne zadržavamo se predugo.

slika

Izlazimo na kišu, od vjetra se ne može ni kišobran otvoriti, u očaju čekamo bus i vraćamo se u hotel mokre i smrznute. Palimo klimu i grijalicu koju smo tražile odmah prvi dan poučene prošlogodišnjim iskustvom, ah blažena toplina :)

Navečer se ponovo nalazimo s Chrisom, ovaj put idemo u pub smješten na Albert Docku, u PumpHouseu. slika
Ovdje možemo i razgovarati, nije tolika buka, slušamo njegova iskustva o Kopu, priče sa raznih gostovanja i ostalih druženja navijača.

Konačno nedjelja, konačno tekma, već smo lude od iščekivanja. Šećemo po Albert Docku, srećemo ekipu sa LFC obilježjima, pa i dva navijača Spursa u društvu navijača Liverpoola. Čitamo RAWK, očekuje se ludilo, flag day, navijanje, pjesma, himna za Kennyja, na brzinu učimo riječi :). Oko 2 krećemo prema Anfieldu, taksist je naravno Evertonian. Redsi valjda ne rade na dan utakmice, uvijek naletimo na Evertonove navijače :)). Čudi se otkud mi iz Hrvatske, hvali Slavena Bilića, pljuje Pienaara jer je otišao u Tottenham grijati klupu, priča kako Everton nema novaca za dovesti dobre igrače i tako, svašta smo pričali :). Na kraju zaključuje da nam na žalost ne može poželjeti sreću, i da bi radije navijao za Man United nego za Liverpool... How bitter :)

Pred Kopom se nalazimo s Chrisom koji nas vodi u Sandon u kojem je osnovan Liverpool FC.

slika slika

Premirno za moja očekivanja, svi sjede ili stoje i pričaju, nema pjesme, nema ludila.. ok, nema veze. Izlazimo iz Sandona, opet pljušti kiša... probijamo se do Anfielda i ulazimo na stadion.

Nervoza je sve jača, ekipe se zagrijavaju, pokušavamo prepoznati tko je tko (sjedimo visoko pod krovom, slabo se vidi). Vidimo sudački trio predvođen Webbom, jupiii!
Carroll starta, hmmm... sinoć smo raspravljali o tome i došli do zaključka da možda bolje da on ne starta jer se mijenja cijela koncepcija igre... ali ok, bit će sve dobro, We are Liverpool and This is Anfield!

Pjeva se YNWA iz petnih žila, c'mon you Redmen!

slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika

Navijači Spursa navijaju cijelu utakmicu, kod nas se uopće ne čuje Kop... Spursi pjevaju o knjižnici, where's your famous atmosphere, your support is f*cking shit i tome slično, pravi bezobrazluk u našem vlastitom dvorištu!

slika

Tekma ne počinje baš kako smo očekivali, hm, Spursi dominiraju... Spursi zabijaju gol, f*ck. Webbove odluke dižu cijeli stadion na noge... Hladno je za poludit... Konačno poluvrijeme, valjda će se sad malo sabrati i krenuti bolje u drugom poluvremenu. Na poluvremenu na teren iznose ogromni gostujući dres za iduću sezonu, stvarno je prekrasan (kaže ponosna vlasnica jednog primjerka).

slika

Ok, drugo poluvrijeme, opet slabo, i evo ga, Webb sudi sumnjiv penal, stadion na nogama, svi su ludi, Modrić zabija.... shit shit shit!

slika slika slika slika slika

Liverpool i dalje igra loše, i dalje čujemo jedino Spurse, svega tri puta se na našoj tribini pjevalo FOAR i nekoliko puta Liverpoool, Liverpoool. Za svaki kontakt u i oko naših 16 metara Redsi urlaju "Penalty!", revoltirani ranije dosuđenim penalom...

Odjednom se događa nešto čudno, neka individua bez odjeće (pardon, samo u čarapama :)) utrčava u teren, Pepeu iza leđa, već sam mislila da će ga zaskočiti :), ali ga je zaobišao, lagano otrčao do centra, napravio zvijezdu uz ovacije sa stadiona, još malo trčkarao okolo i tek onda su redari sa svih strana krenuli prema njemu. Na kraju ga zaustavljaju Lucas, Škrtel i Pepe. Webb srećom ne vadi kartone, a redari vuku frajera s terena... Prava lakrdija...

slika slika

Još 10-tak minuta do kraja, plus sudačka nadoknada, ništa nam ne polazi za nogom... Prvi udarac u okvir gola u 87. minuti, strašno... FT Liverpool 0 - Tottenham 2. Koja katastrofa od dana...

slika

Nema veze, posljednja je domaća tekma sezone, čekamo lap of honour, izlaze svi igrači, djeca, žene... Lijep prizor, odmah nam je toplije oko srca, svira YNWA, svi se spuštaju niže na tribine da bi bolje vidjeli, svi smo mi velika LFC obitelj!

slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika slika youtube youtube

Nalazimo se s Chrisom, ne može vjerovati što se upravo dogodilo... Dok pokušavamo naći prijevoz do centra, odlazimo do Albert Puba barem s vrata škicnuti kako izgleda. Šalovi, zastave, svuda po zidovima, stropu, stvarno impresivno... no ekipa naravno nije baš nešto raspoložena, a nismo ni mi.

slika slika slika slika

Uspijevamo se nekako vratiti do Albert Docka, idemo nešto pojesti, u vegetarijanskoj ponudi imaju tzv. Light pizzu, s kozicama, a u sredini hrpa neke salate. Salata ustvari kamuflira rupu u sredini pizze - tijesto je samo oko te rupe :)) valjda je zato zovu Light :) Svašta i od tih scousera :)

Opet pljušti kiša, već mi je pun kufer i vjetra i kiše, i onda Chris kaže, "Remember, through the wind and the rain!". Svi dižemo glave i probijamo se dalje...

This time next year...... :)

YNWA!

Autor: stevie8