Rezime jedne ni po čemu obične utakmice

Na kraju je sve stalo u jednu utakmicu. Cijela sezona, sa svim svojim raznolikim događajima i tijekom, kako na terenu, tako i oko njega mogla je dobiti dijametralno različite obrise da je finale završilo kako je na kraju prvog poluvremena izgledalo da će završiti. Stoga je rezime posljedica koje poraz u Baselu može za sobom povući, ujedno i jedne vrsti rezime cijele protekle sezone.

Ma kako njegov mandat završio, sezona iza nas će neosporno biti zapamćena po angažmanu Jürgena Kloppa kao našeg menadžera. Stoga je red prvu točku ove analize posvetiti njegovom učinku.

Klopp - pro et contra

Dovođenje Kloppa neosporno spada u jedan od uspješnijih poteza klupske uprave u posljednjih dvadesetak godina uz bok angažmanu Rafaela Beniteza. Obojica na prvu imaju dosta toga zajedničkog. I jedan i drugi su se dokazali u ligama unekoliko sličnog profila s jednom, odnosno dvije nedodirljive momčadi i ostatkom kao ukrasom, gdje su upravo njih dvojica na trenutak, ali sa stilom i načinom gdje se nije moglo govoriti o izrazito velikom faktoru sreće ili neponovljivosti takvih rezultata (usp. primjer Montpelier, pa vjerojatno i Leicester), prekinuli dominaciju nedodirljivih. Pri tomu su obojica izgradili oko sebe (ili su im je, preciznije rečeno, mediji dodijelili) auru čudotvoraca koji sve što taknu pretvaraju u zlato i dokazuju da nije u šoldima sve. Za klub poput Liverpoola, koji godinama tavori pod bremenom goleme prošlosti, a s rijetkim bljeskovima u sadašnjosti, dovođenje i Beniteza onda, a osobito Kloppa danas predstavljalo je, kako sam već napisao, uspjeh. Također, Benitez se vrlo brzo pokazao čovjekom koji pokazao toliko žuđenu i od Kopa cijenjenu osobinu navijačke strasti i razumijevanja nečega što se bi se moglo nazvati scouse-way, dok je Klopp već svojim backgroundom bio predodređen da postane (ili dobije priliku postati) ikona enfildskih tribina. Potrebna sinergija tribina, klupe i terena dobila je svoju potrebnu kariku u vidu trenera.

O Benitezu i njegovim godinama na našoj klupi dosta je pisano, često i u polemičnom tonu. Nepobitno se kao jedno od ključnih pitanja cijelog njegovog mandata u doba prevlasti H&G pijavica nametalo ono oko njegove transferne politike - zadatak koji Kloppa tek očekuje. Također, bile bi nezahvalne i usporedbe po pitanju rezultata, iako je Nijemac već doveo klub do prilike za osvajanjem dva trofeja. No, prilika je ostala prilika.

Usporedbe s Benitezom će se u sljedećim godinama nametati same po sebi, ali Kloppa ipak treba promotriti u bližem kontekstu - onomu sa sjevernim Ircem koji je, sudeći prema recentnim vijestima, iz Walesa preko Liverpoola dopro do Škotske - pokazavši tako pravi britishness u svom nogometnom kurikulumu.

Kako, dakle, vrednovati 8. mjesto, neostvarenost ulaska u europska natjecanja dogodine i uvjerljive poraze, nakon neuvjerljivih partija u dvama finalima? Postavljeni u suhoparan kontekst brojki i statistike - ovi dosezi ne idu Kloppu u prilog. Usprkos na momente dopadljivoj i efikasnoj igri, činjenica je da nije pretjerano poboljšao rezultat u odnosu na smijenjenog prethodnika (koji je, treba i to naglasiti, također u prethodnoj sezoni imao niz nepobjedivosti), da nije donio niti jedan novi trofej, ali i da se - kada se podvlači crta što i kako dalje - ne može govoriti o tomu da je podigao nekog od naših igrača, a kamo li cijelu momčad. Za koga se može reći da mu nad imenom ne vise upitnici pitanja: "Je li to igrač koji bi nas poveo ka stalnom boravku u LP i mogućnosti da pucamo na sam vrh?" Lovren? Nakon drugog poluvremena iz Basela, nisam siguran da možemo bespogovorno vjerovati u to. Milner? Henderson? Možda Sturridge - ostane li zdrav. Ali taj Sturridge kojemu se nadamo je to bio i prije Kloppa.

Međutim, okrene li se ploča, dva finala nisu mala stvar, jer trijezne glave gledano niti u jednomu nismo bili favoriti, kamo li izraziti, a na putu ka njima imali smo pamtljivih večeri (Southampton u Liga kupu ili United i Villareal u Europi), odnosno znali smo pokazati karakter (Stoke ili Dortmund). Nažalost, upravo nam je možda njega nedostajalo u oba finala. Kloppu neosporno idu zasluge za toliko dug put, ali dojam je opet da je u oba finala i on na neki način podbacio kasneći u pokušajima da okrene plimu kada bi ova krenula kontra nas. Fama o 5 izgubljenih uzastopnih finala je budalaština. Realno gledano, niti u jednom od njih nije bio favorit. Ali da će stvarati psihološku barijeru u budućnosti - hoće.

Kada na kraju treba sumirati Kloppa i sezonu 2015./16. onda valja reći da je dovođenje takvog jednog trenera velik uspjeh za klub, no da željene rezultate rada još nismo vidjeli. Predstojeći transferni rok i ljetne pripreme predstavljat će onu crtu nakon koje će svaka kako pozitivna, tako  i negativna kritika imati kudikamo veće opravdanje.

Transferne mogućnosti - pro et contra

Izgubljeno finale protiv Seville također može imati svoje katastrofično, ali i svoje ružičasto objašnjenje. Kako se španjolska liga voli percipirati kao ona koja ima 2 ozbiljna kluba + Simeonove krkane kao još jedinu kako tako relevantnu momčad, definitivno nije ugodna spoznaja da 7. momčad primere u jednom poluvremenu grogira 8. momčad navodnog nogometnog NBA. Od 16. sekunde drugog poluvremena, sve je krenulo naopako i Liverpoolovi igrači su doista izgledali da ne bi odigrali suvislu akciju sve da se nastavilo igrati do danas.

Na drugoj strani nalaze se neosporno sporne sudačke odluke koje bi zasigurno imale drastičnog utjecaja na tijek susreta, kao i činjenica da je svu bezglavost, neorganiziranost, paniku i šlampavost u posljednjih 20-ak minuta prvog poluvremena pokazala upravo Sevilla - pritisnuta igrom Liverpoola kojemu je nedostajalo malo sreće, sudačke koncentracije, ali očigledno i igračke kvalitete. Nažalost, nije izgubljena samo utakmica.

Posljednje europsko finale prije ovoga bilo je ono u Ateni 2007. također okončano porazom. Premda je tada ulog bio kudikamo veći, ipak se može govoriti da bi poraz u Baselu mogao imati kudikamo negativnije kratkoročne posljedice po klub. Prije 9 godina (tko bi rekao da je toliko prošlo?) Liverpool je bio stalan sudionik LP-a, prepoznatljive igre i stila, te s nekoliko igrača vrhunske klase u svojim redovima. Za tadašnju (ne)poželjnost kluba kao destinacije od presudne uloge nisu bili uspjesi na travnjaku, nego tadašnja transferna sell to buy politika koju nije moglo promijeniti ni uzastopno Benitezovo dokazivanje da bi s pravim pojačanjima (odnosno mogućnošću trošenja!) očigledno došao u priliku ponovno dići i LP, ali i toliko žuđeni domaći naslov.

Danas kada nam je transferna politika također, 'ajmo reći, nepovoljna po navijačke želje i kada se gradi na nekakvom tipu Moneyballa, ulazak u LP bi nam bio zlata vrijedan. Vjerojatno ne bismo bili u mogućnosti dovoditi onu najvišu klasu igrača. Ovako postoje velike šanse da će nam mete u startu biti igrači prvenstveno velikog potencijala. Ali to su bili i Pachecho i Nemeth i Shelvey i brojni drugi koji su danas daleko od mjesta gdje se dijele trofeji. Ukratko, momčad kojoj za pohod ka vrhu definitivno trebaju pojačanja u predstojećem transfernom roku očigledno će po tko zna koji put u posljednjem desetljeću ulagati u budućnost i dovodit će igrače koji će u prvom trenutku samo širiti postojeću brojku. Kako je jedan cijenjeni član foruma više puta naglasio - tijekom ljeta igračima ćemo nuditi samo jednu priču, a ona se zove Jürgen Klopp. Sad ćemo vidjeti koliko igrači ginu za njega, odnosno hoće li neki "Götze" biti onaj koji je ostavio Kloppa da ode u Bayern ili… Ček', dolazak Götzea je još uvijek medijsko nagađanje.

Izostanak Europe - pro et contra

Netko bi mogao reći: "A dobro… Bilo bi super da smo pobijedili Sevillu i ušli u LP. Ali realno gledano, ondje bismo vjerojatno mlitavo prošli skupinu i potom ispali u 1/8 finala. Dobili bismo neke pare, ali nije da bismo sad doveli Reusa, Dybalu ili Griezmanna. Bilo bi super, ali ovako može ispasti još bolje. Sjetite se što je bilo kad smo zadnji put igrali sezonu bez europskih natjecanja."

Ovakvo bi mišljenje bilo legitimno, ali ima nekoliko propusta. Kao prvo, iduću sezonu Europu neće igrati ni Chelsea, LP neće igrati ni United (a znamo koliko će ozbiljno shvatiti Euroligu). Uz Arsenal koji je uvijek na jednom od ta četiri mjesta, Tottenham koji ima dobru momčad za koju zasad nema naznaka da će se rasuti, mogućnost da se ponovi nekakav "Leicester", zapravo se kao najslabija karika nameće City - koji će nesumnjivo trošiti, ali čijim će igračima lako moguće trebati dulje vremena da pohvataju konce onoga što će Guardiola tražiti od njih, kao što će i samomu njemu za istu stvar trebati neko vrijeme. Napokon, onaj ključan element - nemamo momčad za pohod na vrh. I ona u kojoj su bili Suarez, Gerrard i zdravi Sturridge i još uvijek transferom neopterećeni Sterling - se poskliznula. Zar je doista "Grujić" ono što nedostaje Coutinhu i Hendersonu?

Napokon, nije li upravo neiskustvo stani-pani utakmica utjecalo na naše igrače da nakon primljenog gola u prvim sekundama poluvremena u koje su izašli s ciljem da nokautiraju grogiranog suparnika, sami postanu ošamućeni? Nije li Kolo Toure izgledao kao Nesta iz najboljih dana samo zbog suigračkog okruženja u kojemu je još jedini Milner imao kakvo-takvo iskustvo?

---

Izostanak Europe, a osobito LP-a kojemu smo na kraju bili toliko blizu ovom prilikom je još pogubniji kad se usporedi sa "onom" sezonom. Naime, tada nismo kapitalizirali ulazak u LP, novci su potrošeni na Southamptonove "vedete", a najbolji igrač kluba i jedan od glavnih nositelja je otišao u Barcelonu. Kad se sve stavilo na vagu, u LP smo ušli slabiji nego li kad smo je izborili. Ovom prilikom nije nam se bilo bojati nikakvih odlazaka. Postojala je jedinstvena prilika da sam Klopp utječe na to tko će ostati, a tko otići i - u skladu s mogućnostima - gradi ekipu po svom ćeifu. To je sada otišlo u nepovrat.

Naša budućnost se zove Jürgen Klopp. To je priča koju nudimo, to je zastava iza koje stojimo. Pobjeda u Baselu mu ne bi mnogo olakšala situaciju, ali s porazom je istjeran na čistinu. Otići će sa štitom ili na njemu.

Autor: Laslo