Put sa Kennyem u 80 dana

Prošlo je dva i pol mjeseca od povratka Kennya Dalglisha na klupu Liverpoola. Bilo je to 08. siječnja tekuće godine i već je  prošlo 80-ak dana od tada. Tada su neki od nas odmah u njemu vidjeli optimalno  rješenje za klupu u tom trenutku, neki od nas su u njemu vidjeli kvalitetno, ali ipak samo  prijelazno rješnje, a gotovo nitko nije bio nezadovoljan  ovom odlukom kluba o povratku  "Kinga". Razlog tome je što smo se svi složili u tome da je zapravo najbolja stvar u dolasku Kennya odlazak sterilnog i nekompententnog  Hodgsona sa klupe kluba.
Obično se daje 100 dana da bi se donijela ocjena nove vlade, međutim obzirom da je King Kenny još ranije imao 297 utakmica sa Liverpoolom kao menager u vremenu od 30. svibnja 1985. do 22. veljače 1991. godine, vremenski rok za donošenje prvih ocjena od 80 dana se čini sasvim razumnim.

Statistika
Što kaže suhoparna statistika za Kennya kao menagera?
Tijekom svoje "prve vladavine" kao menager je vodio Liverpool 297 puta,  pobjedio je 180 puta, igrao neodlučeno 76 puta i bio poražen  41 put. Prevedeno na jezik statistike to znači da je u 60.6% utakmica bio pobjedinik, 25.5% igrao neodlučeno i u samo 13.9% utakmica bio poražen.
Tijekom svoje druge vladavine Kenny je več skupio 15 utakmica u svim takmičenjima u kojima je pobjedio 7 puta, igrao neodlučenon 4 puta i 4 puta bio poražen.  Pobjednik je u 46.66% utakmica, igrao neodlučeno  u 26.66% i izgubio u 26.66% utakmica.
Dakle suhoparna statistika govori u prilog tome  da nije na putu "stare slave" uspješnosti. No, statistika je kao bikini, to već svi znamo, iako otkriva puno toga ipak ne otkriva  ono najbitinije i najinteresantnije.  Stoga  idemo vidjeti koji su to "nepovoljni" rezultati koje je ostvario i na koncu što je to Kenny donio Liverpoolu.
Usporedbe radi, njegov pethodnik Roy Hodgson je na klupi Liverpoola proveo 31 utakmicu. Uz pokoje "rubber face" ostvario je pobjedu 13 puta (41%), izgubio 9 (29.5%) i odigrao neodlučeno također 9 puta (29.5%).
Ovo pokazuje da je Kenny nakon što je iznenada preuzeo momčad koja "nije bila njegova" i koja je bila totalno devastirana, već sada statistički uspješniji od Hodgsona.


Utakmice i rezultati
Odmah na dolasku je imao vatreno krštenje i igrao protiv ManU u FA kupu i već tada je Liverpool pokazao jednu sasvim drugačiju prezentaciju nego do tad.  Izgubili smo nakon  "Webbovskog" penala dosuđenog već u 90. sekundi  utakmice na "narkoleptičaru"  Berbatovu  i crvenog kartona datom našem kapetanu Gerrardu. Ali usprkos porazu od 1-0 bili smo ponosni na naše momke jer smo odigrali "Liverpool way" utakmicu, brojčano deficitarni, ali ne i u podređenoj ulozi  usprkos takvoj konstalaciji snaga i poklonjenom penalu. Kenny je iako poražen ipak dobio na prvoj tekmi prolaznu ocjenu.
Slijedila su još dva nepovoljna rezultata, poraz od Blackpoola od 2-1 iako smo već na početku poveli golom igrača sa brojem "9" i potom neodlučeni ishod 2-2 sa Evertonom na Anfieldu u jednoj otvorenoj tekmi kakva je uvijek Merseyside  derbi.
I onda je uslijedilo konačno buđenje uspavane ljepotice nakon poljupca Kralja Kennya  sa četiri pobjede za redom, od kojih je najzvučnija ona pobjeda nad Chelseom od 0-1 golom Meirelesa.
Ali nažalost  život nije bajka jer je ubrzo došlo prizemljenje sa nekoliko loših prezentacija u sljedećim utakmicama. Mršavih 1-1 protiv Wigana na Anfieldu što za mene predstavlja i jedini stvarni rezultatski podbačaj u prvenstvu te loša prezentacija u dvije tekme protiv Sparte koju smo prošli zahvaljući jedinom golu koji je postigao Kuyt pred kraj uzvratne tekme.
Poraz od 3-1 od West Hama koji je u pravilu naša "mušterija", ponovno je nadvio crne misli sa kojima smo dočekali domaću prvenstvenu tekmu protiv ManU.
I tad je uslijedila prava liverpoolska prezentacija ,  ManU je deklasiran u svim elementima nogometne igre. Bio je spreman i zreo  za još veći debakl od onog koji se dogodio prije skoro dvije godine (14.03.2009.)  kad smo ih ponizili na Old Traffordu sa 1-4. Ovaj put je bilo "samo" 3-1 jer je nedostajalo malo više koncentracije u završnici , hat-trick je postigao  Kuyt,  a Chicharito dao počasni gol za goste u sudačkoj nadoknadi. I svi smo rekli, "ipak se kreće!".  Samo je problem u tome što ne igramo svako kolo protiv ManU jer da je tome tako, zacjelo bi bili prvaci!
I onda dvije tekme u Euro ligi protiv Brage. Blijede prezentacije koje su nas ponovno ohladile jer nas je Braga izbacila golom iz penala u prvoj tekmi, a u uzvratu kontinuirano visoke lopte na Carrolla koje su nas prezentacijom  vratile u otočki nogmet 70-ih,  nisu dale pogotka niti rezultata.  To je drugi pravi rezultatski neuspjeh Kennya, ali za razliku od njegovog prethodnika, Kenny je otvoreno rekao da smo griješili i podbacili, a  to je preduvjet ispravljanja grešaka.
I onda zadnje tekma u prvenstvu, više nego solidna predstava protiv Sunderlanda u gostima koju je obilježila mjastorija Suareza koji je postigao gol iz mrtvog kuta i potvrdio pobjedu 0-2.
Kad se podvuće crta promatrajući navedene rezultate, mogu ponoviti da su 1-1 protiv Wigana kod kuće i izbacivanje od strane Brage, rezultatski  neuspjesi Kennya na klupi  Liverpoola. No, kad se rezultati  usporede sa rezultatima prethodnika Hodgsonom koji je pobjeđivao u gostima svake prijestupne godine i koji je recimo  nakon poraza od Stoke izjavljivao da je to naša realnost, mora se reći i priznati da je čak i u ovom kratkom vremenskom periodu i u rezultatskom smislu Kenny napravio puno više od svog prethodnika. A mnogi zlobnici (i realisti) će reči da to i nije bilo tako teško!

Interakcija sa navijačima i Liverpool spirit
Nogomet se igra zbog navijača. Posebice navijača kakvi su Liverpoolovi. Jako puno nogometnih zaljubljenika će reći da su u vrhunskom nogometu navijači kakve ima LFC jedinstveni jer bezuvjetno podržavaju i vole svoj klub. Pa čak i kad igrači možda to nisu niti zaslužili,  pa čak pomalo i mazohistički. Ali taj "mazohizam" je možda donio bajnu noć u Istanbulu, taj "mazohizam" je tajni pripravak koji veže za Liverpool milijune navijača diljem svijeta iako nismo osvojili naslov punih 21 godinu.
Princip je jasan, okretanje leđa klubu jednostavno nije opcija! Upravo zbog toga povratak Kennya je pravi potez. Emocije koje Dalglish pokazuje na klupi tijekom tekme, tijekom intervjua i običnog razgovora, pokazuje koliko voli  ovaj klub u kojem navijači i Kop zauzimaju posebno mjesto. On je jednostavno na liniji Shanklya. Shankly je " činio ljude sretnima", a  to upravo radi i Kenny! I zato ima sve naše simpatije, ma koliko god je imao i imati će određenih propusta kao menager. Jer je Kenny jedan od nas i takav menager mora biti na klupi ovog posebnog kluba!
Jedan od najljepših trenutaka koje sam doživio kao navijač ove sezone je bio kad je cijeli Kop pjevao Kennyu  "Happy birthday". To je jednostavno - to!  Sveto trojstvo Liverpoola  - navijači, igrači i menager!  A vlasnicima je još Shankly rekao što je njihova uloga u Liverpoolu.

Zaključak
Odmah moram naglasiti da sam emotivno vezan za Kennya zbog toga što je predstavljao i što predstavlja našem klubu. Pa radi se o čovjeku koji je heroj jedne cijele uspješne generacije, glavni akter u jednoj od naših najljepših navijačkih pjesama - FOAR-u.  U pogledu stvaranje igre, adekvatne koncepcije naravno da treba  još jako puno rada i vizije. Uvijek će nad njim visiti pitanje je li bio predugo van natjecateljskog nogometa, ima li trenerski kapacitet suprostaviti se vodećim i bogatijim  klubovima, ima li adekvatnu viziju, znanje, sposobnost i slično?! Sva ta pitanja objektivno stoje.
Ali kad se sumira gore navedeno,  Kenny Dalglish je ipak  u svom povratku  zaslužio prolaznu ocjenu u ovih prvih 80 dana. Otjerao je tamne oblake koje su navukli stari vlasnici i njihova ostavština u vidu Hodgsona.  Generalno gledajući, rezultati u ovom kratkom razdoblju su zadovoljavajući, ali ono što je bitnije od rezultata  je da se vratio osmjeh na lica navijača, igrača i trenera. Opet postoji atmosfera koja je u samoj esenciji postojanja i funkciniranja kluba kakav je Liverpool. I to je ono što je najvažnije!  Osoba poput Kennya na klupi je prava propaganda iskrenog duha nogometa i njegovog smisla jer to je ono o čemu se radi na koncu u Liverpoolu.
Zbog toga svog specifičinog duha se može doživjeti ono što sam ja doživio neki dan. U  jednom gradu na Balkanu na predivnoj  rijeci Neretvi,  koji je nekoliko tisuća kilometara udaljen od Liverpoola, vidim klince na  nogometnom treningu na kojem jedna momčad nosi dresove lokalnog kluba - Zrinjskog, a druga momčad nosi dresove  kluba sa Liverbirdom na srcu - Liverpool F.C.-a.  Kenny i duh kojeg predstavlja  je ono što privlači ljude oko ovog predivnog kluba. I zato je njegov povratak na klupu pravi potez.
Kenny nam je definitivno vratio taj "magic touch" i zato "live long King Kenny"!

YNWA


Autor: lfcmostar