Odlazi ponos Liverpoola

19.5. tužan je dan za sve navijače Liverpoola. Od nogometa se oprašta jedna od najvećih legendi i simbola kluba te jedno od najprepoznatljivijih lica zadnjeg desetljeća - Jamie Carragher. U utakmici protiv QPR-a izmjenjivat će se neopisive emocije, od ponosa i sreće zbog same mogućnosti gledanja takvog velikana, do neizmjerne tuge zbog odlaska. Jedno je sigurno - u oku svakog tko imalo razumije nogomet zasjat će, barem na kratko, suza za ljubimca i ponos crvenog dijela Merseysidea.


James Lee Duncan Carragher rođen je u siječnju 1978. godine i može biti sretan što je živ. Paula Carragher odlučila je reći "ne" trećem pobačaju za redom i boriti za Jamiejev život usprkos riziku teškog hendikepa još nerođenog djeteta. Cijeli joj nogometni svijet može zahvaliti na tome. Spina bifida ili gaštrošizija, ime je bolesti koja je mogla biti prijetnja normalnom životu djeteta, ali zahvaljujući hrabrosti mlade, pobožne djevojke do pobačaja nije došlo. 28.1. rodio se Jamie. Još se šest tjedana kasnije borio za život i po prvi puta u životu - pobijedio!

Otac Phil je bio navijač Evertona pa tako "Lee" i "Duncan" u Jamiejevom imenu predstavljaju Gordona Leeja i Duncana McKenzieja koji su u to vrijeme branili boje tog kluba. Jamie je također, kao još nekolicina poznatih Liverpoolovih velikana poput Fowlera, McManamana i Owena, najprije navijao za Everton, ali to nije bio klub u kojem je započeo karijeru. Budući da je u to vrijeme bilo potrebno imati osam godina kako bi se moglo sudjelovati u natjecateljskom nogometu, Jamie je kao sedmogodišnjak slagao da je za godinu stariji i tako prvi puta nastupio za "Under 11" momčad Merton Ville. Iako je Jamiejeva želja za nogometom bila neopisiva, došao je i dan kad mu se nije igralo. Po kiši i hladnoći nadigravao se sa starijim i većim dječacima i u jednom trenutku odlučio odglumiti ozljedu. U to je uspio uvjeriti sve osim oca Phillyja, zahvaljujući čijoj je disciplini Jamie postao jedan od najboljih engleskih braniča u narednim desetljećima. Iskrene i oštre riječi kojima je u narednim satima ukorio svog sina usmjerile su Jamiejevu karijeru u najboljem mogućem pravcu. Nikad više u karijeri nije odglumio ozljedu.

Carra se pridružio mladoj selekciji Liverpoola 1990. godine nakon osuda i vrijeđanja njegove empatije prema porazu Liverpoola od Manchester Uniteda. Prvi uspjeh postigao je 1996. kada je sa mladom momčadi osvojio FA kup za mlade, a iste je godine potpisao i prvi profesionalni ugovor. Carragherov debitantski nastup dogodio se samo tri mjeseca kasnije, kada je u polufinalu Liga kupa protiv Middlesbrougha ušao u igru umjesto Roba Jonesa. Nedugo nakon toga upisao je i prvi ligaški nastup ulaskom s klupe u utakmici s West Hamom. Utakmica protiv Aston Ville koja je uslijedila bila je prva koju je Jamie zaigrao otpočetka, a u istoj je zabio i svoj prvi gol za Redse - glavom ispred Kopa! U ranim godinama svoje profesionalne karijere, često je igrao na neprirodnim pozicijama. Igrao je na boku, igrao je stopera, igrao je čak i zadnjeg veznog. Za momčad je to bila dobra stvar, budući da je popunjavao sve deficitarne pozicije kad god je to bilo potrebno, ali za sam razvoj njegove karijere bila je otežavajuća okolnost. Zbog toga je dosta puta ostajao bez mjesta u početnoj jedanaestorici, ali Jamie se nije obazirao. Bio je uporan i želio igrati kad je god to bilo moguće. U sezoni '97./'98. počeo je nastupati sve češće i uspio upisati 20 nastupa, a sezonu nakon toga postao je nezamjenjivi pojedinac i kroz cijelu godinu propustio samo četiri utakmice. Dobrim partijama zaradio je i prvi nastup za Gordi Albion.

Sezona '99./'00. bila je za zaborav, igrao je uglavnom na poziciji desnog beka te pružao dosta loše partije. U sezoni '00./'01. vraćen je na poziciju lijevog beka, gdje je igrao puno bolje, a u toj je sezoni osvojio i prve trofeje sa seniorskom momčadi. Bila je to jedna od najboljih sezona Liverpoola za vrijeme Carraghera, kao i Jamieja samog. Odigrao je svih 90 minuta u dramatičnoj pobjedi Liverpoola nad Alavesom u finalu Kupa Uefa, kao i protiv Birminghama u finalu Liga kupa gdje je zabio odlučujući jedanaesterac. U pobjedama protiv Arsenala u finalu FA kupa, te Bayerna u UEFA-inom Super kupu također nije propustio ni minute, a u pobjedi nad Manchester Unitedom u finalu Community Shielda ušao je s klupe.

Jamie je bio čvrst igrač, ali u periodu nakon izvanredne 2001. zadobio je nekoliko težih ozljeda. Najprije je 2002. godine operirao koljeno, zbog čega je propustio Svjetsko prvenstvo, a zatim je 2003. slomio nogu u utakmici protiv Blackburna. Vraća se 2004. godine i uspijeva sakupiti 24 nastupa. Te je sezone u klub došao Rafa Benitez koji je Carru postavio na poziciju stopera, gdje je uspio postati pouzdan i važan branič. U tandemu sa Samijem Hyypiom činio je jedan od najboljih stoperskih parova lige. U drugom dijelu te sezone dogodio se vjerojatno najvažniji trenutak njegove karijere - u šokantnoj utakmici finala Lige prvaka protiv Milana, Liverpool je nakon 0:3 uspio izjednačiti, a kasnije i pobijediti u ruletu jedanaesteraca, ponajviše zahvaljujući fantastičnom Dudeku. Jamie je također imao značajnu ulogu u toj pobjedi, a te je sezone proglašen i Liverpoolovim igračem godine. U sezoni '06./'07., Carragher je u utakmici polufinala Lige prvaka protiv Chelseaja postao rekorder po broju europskih nastupa za klub. Te je sezone Liverpool ponovno izborio finale, ali je Milan ovaj puta bio bolji. Te je godine ponovo proglašen najboljim Liverpoolovim igračem, a objavio je i kraj reprezentativne karijere.

 

Za momčad Gordog Albiona skupio je 38 nastupa, a jedan od trenutaka koji se pamti svakako je ispadanje sa Svjetskog prvenstva 2006. u Njemačkoj. Portugal je u četvrtfinalu izbacio Englesku nakon ruleta jedanaesteraca, a upravo je Jamie promašio penal u četvrtoj seriji (baš kao Lampard i Gerrard prije njega) nakon čega je Ronaldo odveo Portugalce u polufinale. Nitko Carri nije mogao osporiti stopostotno zalaganje za reprezentaciju, ali unatoč tome što je nacija tugovala zbog još jednog debakla, Jamie je u sebi ponavljao: "At least it wasn´t Liverpool." Priznao je da ga poraz Engleske nikada nije zabolio kao neuspjeh Liverpoola. Liverbird je uvijek bio ispred Tri lava kada je Carra bio u pitanju.

Jamie je nakon toga igrao na nešto nižem nivou, polako je gubio svoj status prvotimca da bi na kraju stoperski par postali Daniel Agger i Martin Škrtel. Jamie je i dalje bio skroman, čekao je svoju priliku s klupe strpljivo i smireno, iako je znao da njegova karijera neće potrajati još dugo. Jamie je pod Brendanom Rodgersom uspio vratiti svoj status prvotimca. Trenutno u 35. godini igra vrlo dobar nogomet i svojim iskustvom daje ekipi još više poticaja, motiva i želje. Jedino što mu u karijeri nedostaje je naslov prvaka Engleske, ali karijera Liverpoolovog broja 23 je i bez toga više nego bogata. Osvajao je FA kupove, Liga kupove, Kup UEFA, Europski super kup, Community shield i još mnoge trofeje. Igrač je koji bi u gotovo svakom klubu nosio kapetansku traku, imao je samo tu nesreću da igra uz Stevena Gerrarda. Međutim, Carragher je i bez trake veliki vođa ekipe i uzor svim mladim igračima. Daje ekipi jednu čar i karizmu na čiji nedostatak će se biti teško priviknuti.

Početkom ove godine, Carra je objavio je kako igra posljednje utakmice svoje igračke karijere. Dvadeset i tri godine nakon što je prvi put zakoračio na Anfield, odlazi jedan od najvećih koji su nosili crveni dres. Nakon toga odigrao je gotovo sve utakmice i pružao partije zbog kojih su se mnogi Redsi nadali da ipak postoji šansa da ostane još barem sezonu.  Jamie je uzor, ikona, primjer onog što bi nogometaš trebao biti. Odan je, predan onom što radi i nikad ne odustaje. Cijelu svoju karijeru proveo je u istom klubu, zna koliko on znači navijačima i daje najbolje od sebe za Liverpool. Dokaz je da upornost, rad i vjera u uspjeh daju rezultate. Otići će kao što je i došao, skromno i bez drame, ali u srcima Liverpoolovih navijača ostat će zapamćen kao legenda i borac. Pamtit ćemo ga po skromnosti, vjernosti te razumijevanju i ljubavi prema klubu. Po njegovim dugim rukavima i scouserskom naglasku kojeg puno puta nisu razumjeli ni suigrači. Vrata Anfielda za njega će biti uvijek otvorena, a nesumnjivo i srca svih navijača koje je uveseljavao proteklih 18 sezona. Brojka će se zaustaviti na 737 nastupa za Liverpool, drugo mjesto na vječnoj listi, odmah iza velikog Iana Callaghana. U današnje doba modernog nogometa kada igrači dosta mijenjaju klubove, teško da će ga itko dostići u bliskoj budućnosti. Steven Gerrard s kojim je nogometno skupa rastao na brojci je 630. Nedvojbeno, nogometni svijet pretrpjet će u nedjelju gubitak jednog od rijetkih preostalih velikana koji igraju iz ljubavi i strasti. Nevjerojatno je tužno spominjati Jamieja u rečenicama koje sadrže "bio". Zauvijek ćeš biti zapamćen!



Autor: marko211