Mr. Duracell Bunny

Sezona 2005/06. došla je do svog kraja. Riznica trofeja podebljana je za jedan FA Cup, izboren u dramatičnom finalu protiv West Hama. U prvenstvu je osvojeno 3. mjesto s 82 boda na kontu, 1 manje od Uniteda, odnosno 8 od prvaka sa Stamford Bridgea. Od Lige prvaka smo se oprostili već u osmini finala, Orlovi s Luza na čelu sa Simaom bili su pretvrd orah. Prvak Europe prerano se oprostio od obrane naslova. Momčad je trebalo nadograditi i osvježiti, a najskuplja akvizicija stigla je iz Rotterdama u vidu dotadašnjeg napadača Feyenoorda, Dirka Kuyta. Benitez je svojoj Valenciji prodao Fernanda Morientesa koji se ipak nije snašao na Anfieldu. Od napadača je na raspolaganju imao Fowlera kojem je slijedila posljednja sezona u voljenom klubu, prošloljetno pojačanje Croucha i Pongollea. Premalo da bi upustio u ozbiljnije hrvanje s dvojcem koji je po igračkom kadru bio debelo ispred družine s Anfielda. Stoga je Rafa izdvojio 9 milijuna funti za zadovoljavanje apetita čelnika kluba s De Kuipa, a pridružio mu je (za ovu priču manje važnog) i Bellamyja koji je za 3 milijuna manje stigao s Ewood Parka.

Dirk je u Liverpool stigao nakon tri sezone provedene u Feyenoordu u kojima je postigao 71 ligaški pogodak. Odličan prosjek za bilo kojeg napadača. Ipak, mnogo je skepse bilo prema ovom Benitezovom potezu, jer iako je Dirk u sezoni 2004/05. bio najbolji strijelac nizozemske lige, najbolji napadači iz Eredivisie svoj golgeterski njuh nisu najbolje prezentirali van zemlje Tulipana. Posljednji kojem je to uspjelo bio je napadač Uniteda Ruud Van Nistelrooy. On je 2 puta bio Zlatna kopačka, a mreže je nastavio tresti i na Otoku, te nešto rjeđe u dresu Reala, odnosno HSV-a. Iza njega su se redali Kežman, Van Hooijdonk, nešto poslije Huntelaar i Alfonso Alves, no nitko od njih nije dostigao slavu i golgetersku razinu kakvu su imali u nizozemskim klubovima. Ništa drugačiji slučaj nije bio ni s Dirkom. U prvoj je sezoni igrao na svojoj prirodnoj poziciji i dosegao je brojku od 12 prvenstvenih pogodaka. Led je probio protiv Newcastlea, a sam je riješio Reading i Wigan postigavši im po dva pogotka. Pogledavši imena ekipa kojima je zabijao u premijernoj sezoni laik je mogao zaključiti da Kuyt nije igrač za velike utakmice. Isticalo se jedino ime Arsenala kojem je postigao pogodak u porazu Liverpoola 1:3. Da nije tako, potvrdio je u atenskom finalu protiv Milana. Zvijezda večeri bio je Pippo Inzaghi, a Dirkov pogodak stigao je samo ublažiti poraz. Vremena za preokret i reprizu Istambula nije bilo. Milan je uzvratio za taj udarac, a Kuyt je zajedno sa suigračima pogled mogao usmjeriti ka novoj sezoni i pokušaju proboja do Moskve. Tog je ljeta Robbie Fowler napustio klub, ali su stigla dva nova imena. Stigla je još jedna akvizicija iz Eredivisie, Ryan Babel i ona puno zvučnija u liku Fernanda Torresa na kojem je Benitez kanio graditi napadački učinak svoje momčadi. Kako je Fernando svoje najbolje partije pružao usamljen u vršku napada, Kuyt je na neki način postao žrtva Rafine 4 - 2 - 3 - 1 formacije. Preseljen je na krilnu poziciju, totalno neprirodnu u odnosu na ono što je dotada igrao, ali naš se junak nije bunio. Da je Benitez slučajno kupio kakvo superkvalitetno krilo, Kuyt bi vjerojatno doživio sudbinu Marija Stanića u Ćirino vrijeme, ali uopće ne sumnjam da bi i poziciju desnog beka bespogovorno i požrtvovno obnašao!

El Nino je u svojoj debitantskoj sezoni parao mreže i bilo je jasno da se Kuyt mora prilagoditi na svoju novu poziciju ukoliko želi biti dio momčadi, a prema potrebi je mogao uskočiti i u vrh napada. Rezultat toga bila su samo 3 premierligaška pogotka, dva u Merseyside derbiju (Everton će poslije postati njegova draga mušterija) i jedan Svrakama sa St. James´ Parka. No, zato je eksplodirao u Ligi prvaka koja se pokazala kao njegovo natjecanje. Dva je pogotka zabio Toulouseu u kvalifikacijama, po jedan na gostovanju kod Porta i Marseillea, a posebno je inspiriran bio u nokaut fazi natjecanja. U osmini finala na Anfieldu je gostovao Inter. Liverpool je dugo lomio goste koji su igrali s igračem manje, a bravu je u 85. minuti otključao upravo Kuyt. U četvrtfinalu je zabio vrijedan pogodak na gostovanju kod Arsenala, a strijelac je bio i u polufinalnoj utakmici protiv Chelseaja na Anfieldu. Vrijedan pogodak u finišu je nespretnom reakcijom anulirao Riise! Redsi su ispali iz Lige prvaka, ali Kuyt je pokazao da je igrač za najveće utakmice.

Sljedeće je godine nastavio kontinuitet postizanja pogodaka u najelitnijem natjecanju, bilo ih je manje, ali ne zaboravite tko nas je te sezone uveo u Ligu prvaka. 178 minuta mučenja protiv Standarda, mreže su mirovale, Pepe je u prvoj utakmici obranio penal, a onda je na scenu stupio on, još jednom potvrdivši da je čovjek od iznimnog povjerenja. Te je godine u Premiershipu ponovio učinak iz prve sezone, postigao je 12 pogodaka, a posebno pamtimo one u preokretima protiv Cityja i Wigana. Liverpool je imao srce, a srce se zvalo Dirk Kuyt, uporno je odbijao potpisati kapitulaciju. Vratio nam je nadu i one spektakularne večeri u mitskoj utakmici protiv Chelseaja, zabio je za 4:3 i Liverpool je ponovno bio u igri. Nismo prošli dalje, ali emocije nakon te utakmice miješale su se velikim intenzitetom. Remi koji je bio ravan pobjedi, ispadanje koje je bilo ravno prolasku. Demagogija ili ne, tako je bilo!

Potom je stigla godina od koje smo očekivali da je napokon ta u kojoj će se prekinuti dugogodišnji post. Grdno smo se prevarili. Kuyt se uklopio u sivilo svoje momčadi, ali nitko mu nije mogao spočitati želju, sve ostalo da, ali volja i trud nikada nisu bili sporni. Riješio je dva Merseyside derbija, zabio Debrecenu u onoj dosadnoj utakmici, potopio Tottenham i kratko vratio nadu u Ligu prvaka sljedeće sezone, načeo mrežu Benfice u uzvratu…Sezona je stigla na kraju, Benitez je pakirao svoje kofere, a mediji (i dobar dio navijača) Kuyta su vidjeli u svlačionici novog europskog prvaka s Meazze. Jer on je, kao, Rafin igrač. Nijedna druga budala neće ovu "trkaću kokoš" držati u ekipi, radije dovedimo nekog igrača koji će nas oduševljavati svojim potezima, nekakav vihor s krila, kojem se pritom neće zamjeriti neizvršavanje defanzivnih zadataka. Ipak, Rafa je otišao, Kuyt je ostao! P…. ko izda! Pokazat će se pola godine poslije tko je izdao, onaj u koga smo se mahom svi kleli. A osporavani je Dirk ispao junačina!

Ove nas je godine opet uveo u europsko natjecanje, potom nedavno izbjegao produžetke protiv Sparte, a ovim što je napravio protiv Uniteda (iako je već do sada zaslužio) ulazi među igrače kojima će se Liverpool morati zahvaliti na poseban način. Kada se jednog dana bude pisala novija povijest kluba s Anfielda, Dirk će zauzeti mjesto u istoj. Može mu se osporavati manjak tehnike, nesposobnost da probije krilo, čak ako i učini to, centaršut bude kriminalan, ali rijetko koji igrač ima srce, volju i želju kao što to ima Kuyt. Ne tako davno svi smo maštali o "Team of Carragher´s", jasno je bilo zašto. Sigurno ne zbog toga što je Jamie bio igrač zbog čije ćemo lepršave igre ostati bez teksta. Jamie je bio igrač koji ne odustaje, koji će staviti glavu tamo gdje se neki boje nogu ubaciti. Takav je i naš Duracell, neumoran trkač, uvijek na pravom mjestu, dres je propisno oznojen nakon svake utakmice. Puno ćemo ga puta poslati u neku stvar tijekom utakmice, meni je to prostrujalo kroz glavu čak i nakon jučerašnjeg hat tricka, kada po tko zna koji put nije mogao proći suparnika, ali ovu momčad jednostavno ne mogu zamisliti bez Dirka Kuyta. Možda će kupovina jednog kvalitetnog krila koje će raditi dar mar pomoći da zacijeli duševna bol (ili da barem bude manje izražena), ali za mene bi njegov eventualni odlazak značio gubitak važnog dijela momčadi Liverpoola, jer teško će itko nadoknaditi ono čime on raspolaže, a u dosadašnjih 230 nastupa za klub pokazao je čime! Sljedeće godine ističe njegov ugovor, razgovori su bili u tijeku i prije ove dvije utakmice protiv Sparte i Uniteda, Kuyt je izrazi želju da i dalje ostane na Anfieldu, a ne sumnjam da je želja obostrana nakon ove nedjelje. Smatram da bi i najveći dio one treće strane, navijača, bio prezadovoljan novim parafom.

Prije nekih godinu dvije sam od lika naručivao novi crveni dres Liverpoola, oko imena otraga bila je trojba - Carragher, Mascherano ili Kuyt. Odlučio sam se za Dirka. Novac sam već uplatio, ali dres nije mogao biti isporučen i lovu sam dobio natrag. Prije dva tjedna sam se odlučio za novi bijeli, drugi mi je igrač bio na pameti. Sada se pitam zašto ova utakmica nije bila dva tjedna ranije, svog bi Kuyta ovog puta dobio. Nosio bih ga ponosno, sprijeda Liverbird, a otraga prezime igrača čija je igračka kvaliteta toliko puta osporavana, a on se uvijek iznova potrudi začepiti usta svojim kritičarima. Više sreće drugi put!



Autor: margita