Liverpoolov Borodino

Kada se Napoleon ujesen 1812. nalazio nadomak Moskve, ruski su Dvor i javnost bili bjesni jer se doimalo kao da Francuzi bez otpora prodiru do stare prijestolnice. Tada je malo tko bio svjestan da ruska taktika spaljene zemlje već uzima danak nad iscrpljenom Velikom Armijom koju su pratili oskudica hrane, krmiva za konje, pitke vode i one za održavanje higijene. Najgore od svega - francuske je jedinice nemilice kosio pjegavi tifus. Od nešto više od 260 000 vojnika koji su činili Napoleonov središnji borbeni odred, nadomak Moskve ih je stiglo tek oko 135 000. Ruski general Kutuzov koji je nedavno bio preuzeo glavno zapovjedništvo nad ukupnom ruskom vojnom silom na raspolaganju je imao oko 150 000 vojnika. Međutim, svjestan činjenice da je riječ o mahom tek netom regrutiranim i neiskusnim novacima, te upoznat s lošim zdravstvenim stanjem protivnika bio je spreman ostaviti vremenu da radi u njegovu korist. S druge strane, pritisak i Dvora i javnosti na njega bio je golem i stoga je odlučio izaći na megdan Francuzima svjestan toga da borba za staru prijestolnicu zahtijeva makar simboličnu bitku. Ona se odigrala kod Borodina i ruska je vojska nakon znatnog otpora ipak bila poražena. Premda su i Francuzi pretrpjeli znatne gubitke s vojnog aspekta ova bitka za Ruse bila potpuno besmislena. Kutuzov je sam to izrazio riječima: "Budućnost Rusije leži u njezinoj vojsci, a ne u Moskvi. Je li stoga bolje bez borbe izgubiti Moskvu, ali sačuvati vojsku ili u bitci riskirati gubitak i Moskve i vojske?" Tom argumentacijom bilo mu je dozvoljeno velike vojne rezerve ostaviti izvan bitke. Ostatak je priče poznat - Napoleonu se osvajanje Moskve pokazalo uzaludnim i uskoro je bio prisiljen na povlačenje u kojemu je njegovu vojsku do kraja skršila ruska zima.

Ova istinita priča iz povijesti umnogome podsjeća na utakmicu od neku večer. Jedina je razlika ta što Rodgersu (Kutuzovu) glavni neprijatelj nisu Madriđani (Francuzi), nego ostatak društva iz BPL-a. Je li Liverpool najveći engleski klub svih vremena? Jest. Je li utakmica u utorak bila susret petnaestorostrukih osvajača LP-a? Jest. Je li bila riječ o derbiju? Ni po čemu. Real je u ovom trenutku u svakom pogledu jača, uigranija i bolja momčad od Liverpoola. Poraz je bio i više nego izvjestan.

Naravno, nameću se dva protuargumenta za Rodgersov postupak. Kao prvo da nije fer uskratiti igračima koji su izborili LP nastup u najvećem trenutku i na najvećoj pozornici. Taj je, pak, usko vezan uz drugi: "nismo mi Tottenham da budemo zadovoljni već činjenicom da smo ušli u LP." Po čemu su oni usko povezani? Upravo po tome što jedan poriče drugi.

Naime, jasno je da je i prije početka sezone glavni (dugoročni) cilj bio ustaliti se u LP i na temelju toga graditi daljnje napredovanje kluba: u igračkom, financijskom i svakom drugom pogledu i planu što bi sve zajedno kulminiralo i rezultatskom eksplozijom. Prvi korak u tom smislu je izboriti makar četvrtu poziciju u domaćem prvenstvu. Taj zadatak je - složit ćemo se - još uvijek daleko od toga da izgleda neizvršiv. A u tom kontekstu važnija nam je utakmica s Chelseajem u subotu, nego li je bila ova s Realom. Jednostavno - Real nije naš trenutačni protivnik.

No kakve to veze ima s Rodgersovim "ponižavanjem" Sterlinga, Hendersona ili Gerrarda postavljenjem na klupu? Po mom sudu, upravo bi njihovo stavljanje u prvu postavu u situaciji kada doista nemamo šanse izboriti pobjedu u toj utakmici (na stranu statistička vjerojatnost) i gdje bi se riskirala njihova ozljeda ili umor (jest da je to puhanje na hladno, ali situacija nam i jest takva da moramo i tako postupati), ponavljam upravo bi takvo postupanje u kojemu su racionalnost i realnost stavljene na stranu u korist ponosa na slavnu prošlost i ispraznog pozivanja na YNWA bilo na tragu Tottenhama, Dinama i sličnih kojima su snovi ostvareni već i samim sudjelovanjem. To bi bila poruka Gerrardu: "Stari, gotov si, evo ti još jednom prilika da zaigraš na Bernabeu, ne odeš li kao Lampard u City nećeš dobiti novu." Ili Sterlingu: "Mali, sjajan si igrač i nema sumnje da te samo problemi s plaćanjem alimentacije mogu odvojiti od velike igračke karijere. Tebi nastupanje na Bernabeu ne gine, ali evo zaigraj jednom i u Liverpoolovom dresu." Ovako im se uputila poruka: "This time, next year…" Možda se ostvari, a možda i ne, ali kudikamo je vjerojatnije da će nas do takvog ostvarenja dovesti Gerrard, Sterling i Henderson, nego li Marković, Lucas i Lallana, kao i to da su nam na tom putu važniji "plastičnjaci" iz Londona, nego li naši tradicionalni rivali iz španjolske prijestolnice.

Rodgers ovako ili onako ima dovoljno putra na glavi, ali mislim da ova utakmica nije nešto što mu treba zamjeriti.



Autor: Laslo