Ian Rush - Liverpoolovi dani ponosa i slave kroz karijeru jedne legende

Uvod

Zašto za prvu kolumnu na našem portalu pisati o jednom starom igraču pored toliko velikih i važnih stvari o kojima se može govoriti? Liverpool je kroz povijest imao "mali milijun" vanserijskih igrača, vjerojatno je bilo među njima i boljih igrača od Rusha. Zašto onda Rush?

Razlog navedenom je u biti vrlo sebičan i leži u mojem osobnom stavu i afinitetu. Kao što je velikom broju članova ovog foruma "trigger" za navijati i simpatizirati Liverpool bio neki igrač mlađe generacije (Owen, McManaman, Gerrard…),  ja pripadam generaciji koju je Liverpoolu privukao u djetinjstvu najbolji "number 9" u povijesti našeg veličanstvenog kluba, po mom skromnom mišljenju.

Vrijeme igranja Rusha u crvenom dresu je vrijeme najvećih uspjeha Liverpoola, on je njegova pardigma. Prateći karijeru Rusha u Liverpoolu istovremno možemo napraviti presjek naših najvećih uspjeha, vremena ponosa i slave. I zaljubljivanja u Liverpool! Zato ovo nije samo priča o jednom nogometašu Liverpoola, ovo je istovremeno priča o jednom predivnom vremenu kluba kroz presjek karijere Iana Rusha.

Moguće je da nije bilo Rusha i njegove nenadmašne golgeterske sposobosti kojoj sam se kroz djetinjstvo divio, da bi kao klinac napucavajući loptu izgovarao neka druga imena i možda, velim samo možda, moju bi pozornost  privukao neki drugi klub.

Rush je zabijao poput prave "gol mašine" i ja sam se zainteresirao za klub čiji je dres nenadmašni majstor nosio. Kada sam nakon toga prvi put čuo YNWA u izvedbi Kopa, znao sam da nema boljih navijača na svijetu, znao sam da nema boljeg kluba na svijetu. Sumanuto sam gutao članke, kolumne, pratio statistike, tablice, rezultate i jednostavno se  zaljubio u Liverpool, ali ono "do ušiju". Navukao sam se na Liverpool i postao njegov vjerni pratitelj, a da to nisam niti znao! A onda je došla tragedija na Heyselu, klub je izbačen iz europskih natjecanja, ali kao da je to u meni pobudilo još veći interes za Liverpoolom. I to je bilo to! Postao sam doživotno ovisan o Liverpoolu!

A sve je počelo sa gledanjem golova jednog nenadmašnog majstora u crvenom dresu i  brojem 9 na leđima, a Liverbirdom na srcu.

Pa tko je taj Ian Rush, igrač koji mi je prvi dao "dop" zvani Liverpool i navukao me na njega?! I zbog čega dan danas svi moji ukućani, članovi obitelji i prijatelji, intenzitet međusobnih kontakata baziraju na tome "jel' mu danas igra Liverpool, hoćemo li se danas vidjeti?"

Ian James Rush je rođen 20. studenog 1961. godine u  sjeverno velškom gradiću Flintu koji je još 1284. godine dobio povelju grada. Danas ima svega 12.000 tisuća ljudi i najpoznatiji je , ne po najstarijoj gradskoj povelji u Welsu već po tome što se tu rodio - Ian Rush.

Rush je pohađao katoličku "St Richard Gwyn Catholic High School" nakon koje je počeo nogometu karijeru u Chesteru, u 3. diviziji gdje je u 34 utakmice postigao 14 golova. Rushov ugled je kontinuirano rastao.  Nakon što je zabio gol Newcastlu   u pobjedi od 2-0 izbacivši ga iz 3. kola FA kupa,  Rush je prepoznat  kao jedan od najvećih mladih talenata. Usprkos interesu Machester Citya i usprkos tomu što je u djetinjstvu bio navijač, pogodite koga - Evertona, potpisuje za Liverpool u travnju 1980. godine, a ostaje u Chesteru do kraja sezone. Bob Paisley je dao rekodnu sumu novaca za jednog "teenagera" do tad u iznosu od £ 300.000. To je i ostao rekordni trasfer za Chester sve do njihovog bankrota u ožujku 2010. godine (  o Chesteru, vrlo specifičnom klubu koji ima stadion u Walesu, sužbene prostorije u Engleskoj, možemo drugom prigodom).

Liverpool

Rush je debitirao u Liverpoolu 13. prosinca 1980. godine u utakmici protiv Ipswich Towna na njihovom Portman Roadu. Utakmica je završila rezultatom 1-1. Liverpool nije uspio obraniti naslov prvaka Engleske i završavio je te godine na 5. mijestu. Naslov osvaja Aston Villa, ali te sezone uspijevamo po 3. put osvojiti naslov prvaka Europe i po prvi puta Liga kup.

Rush je samo povremeno korišten tijekom prve sezone pošto je klupska politika bila da se mladi talenti kalei razvijaju  kroz rezervnu momčad i istovremeo uče "Liverpool wayu". Upravo je tako tretiran i Rush.

Ovaj period kaljenja i ovakva politika kluba nisu odgovarali Rashu. Obzirom da nije bio u prvom planu intezivno je razmišljao o napuštanju kluba kako bi mogao redovito igrati nogomet u prvoj momčadi. No, čini se da je ključan bio razgovor sa Paisleyem koji mu je rekao da bude manje sebičan pred protivničkim golom i da se nametne kroz igru. Nakon toga je Rush odlučio ostati i boriti se za svoje mjesto u momčadi.

Rush i Liverpool u sezoni 1981.- 82.

Prvi gol za Liverpool je Rush postigao 30 rujna 1981. godine u prvom kolu uzvrata tadašnjeg Kupa prvaka (pretače Lige prvaka) protiv finskog Oulun Palloseura. Prvu utamicu smo dobili 0-1, a uzvrat je bila formalnost. Liverpool je dobio 7-0, a Rush je zabio u 67. minuti, samo 3 minute nakon što je ušao u igru.

Svoja prva dva zgoditka u ligi je postigao 10.  listopada 1981. u domaćoj pobjedi od 3-0 protiv Leedsa. Mjesec kasnije je zabio u Merseyside derbiju na Anfieldu u pobjedi od 3-1. Nakon Božića se Liverpool dizao prema vrhu ljestvice, a Rush je zabio hat-trick 26.siječnja 1982. protiv Notts Countya te je potom zaio i na sljedeće dvije teme.

Na koncu je zabio 8 golova u Liga kupu uključujući i pogodak protiv Tottenhama u finalu natjecanja i 3 gola u FA kupu.

Sezonu je završio kao nabolji klupski strijelac sa 30 golova u 49 nastupa. Prosjek zabijanja je bio svakih 1.6 utakmica. Liverpool te sezone osvaja naslov prvaka Engleske, a Rush kao najbolji strijelac  momčadi se nameće kao vrhunski golgeter. Uspjeh te sezone je veći obzirom da je Liverpool u 1982. ušao kao 10. plasirana momčad, a na koncu smo trijufirali.

Rush i Liverpool u sezoni 1982.- 83.

U tekmi pritv Evertona, 6. studenog 1982. godine, upobjedi od 5-0, Rush je postigao 4 (sovima - četiri) gola.

Rush je 1983. proglašen za najboljeg mladog igrača noseći Liverpool do druge uzastopne titule naslova prvaka i osvajača Liga kupa. Postigao je 24 ligaška gola, ukupno 31 gol u 51 nastupu. Liverpool je postao prvak sa  čak 11 bodova prednosti ispred drugoplasiranog Watforda (napominjem da se pobjeda vredovala sa 2 boda!).

Rush i Liverpool u sezoni 1983.- 84.

Rush je 1984. osvojio"Zaltnu kopačku" za postignuta 32 gola u prvenstvu,  BBC Wales ga proglašava osobom godine.  Liverpool osvaja Ligu, Liga kup i osvaja Kup prvaka pri tom ostvarivši nevjerojatni i jedinstveni "treble"! Ne treba čuditi što je Rush tad i proglašen nogometašem godine, upravo kao i Dalglish koji je to bio godinu ranije. Uh, koje su to bile godine za Liverpool!

Rush je  te sezone ukupno potigao 47 golova u 65 utamica i  zabijao je gol svaku 1.4 utakmicu.

Liverpool završava prvenstvo sa tri boda viška  u odnosu na pratitelja Southhampton, pobjeđuje u ponovljenom finalu Liga kupa Everton (prva tekma bez zgoditaka) i osvaja 4. naslov europskog prvaka mitskom pobjedom na penale od 4-2 nad Romom  zahvaljujući legendarnim Bruce Grobbelaarovim gumenim nogama nakon rezultata 1-1 u prvih 90. minuta.

Rush i Liverpool u sezoni 1984.- 85.

Sezona1984.-85. je bila prva sezona Liverpoola bez trofeja nakon 10 godina. To je sezona u kojoj smo poraženi u finalu Kupa prvaka od Juventusa iz nepostojećeg penala kojeg je realizirao Platini.

Da, radi se o finalu na Heysel stadionu u Brusselu koji je obilježen teškim neredima i smrću 39 navijača Juventusa nako što se tribina srušila ispod talijanskih navijača koji su bježali od navijača Liverpoola. To je bila era u engleskom nogometu kad je huliganizam doživljavao svoj vrhunac u najtužnijem i najružnijem obiku.

Usprkos teškoj tragediji i smrti tolikog broja ljudi, tog dana je donesena  iznenađujuća odluka da se finale ipak odigra. Igračima u tom trenutku, uključujući i Rusha,  nogomet je bio na zadnjem mjestu. Ja se osobno sjećam te utakmice vrlo živo, iako sam bio tek jedanaestogodišnji dječak. Čekao sam oca da dođe kući kako bi zajedno pogledali tekmu. A onda sam u nevjerici gledao do tad nama neviđene nerede, policajce na konjima, priklještene ljude, pokrivene mrtvace. Kao dijete, bio sam šokiran. Sjećam se da je policija napravila kordon oko igrališta i tekma je počela u nemogućim uvjetima. Penal sviran za Juventus je bio van šesnaesterca, realizirao ga je Platini, ali nitko se nije bunio protiv očigledne  krive sudačke odlke. Sjećam se da sam staom  govorio da to nije bio penal, da je to krađa, a on mi uzvratio da to definitivno u ovakvim okolnostma nije bitno. I zaista nije bilo bitno u tom trenutku što!

Na koncu se sjećam utučenih lica Rusha i ostalih igrača, kisele "proslave" trofeja igrača Juventusa, a tragedije je bila glavna tema tjedim, mjesecima i godinama, rigorozne kazne za Liverpool i engleske klubove u vidu višegodišnje zabrane igranja europskih takmičenja.

Često razmišljma o Heyselu i kao čovjek i kao humanist zaista smatram da ništa niije vrednije od ljudskog života. Nogomet treba biti ispunjen ljubavlju, životnom energijom i pozitivnim vibracijama. Heysel je bio sve suprotno od toga. Heysel će zauvijek biti mrlja na našem grbu i  vazda će se nažalost povezivati sa nama.

Ali sa druge srane, mislim da malo ljudi razmišlja o značaju Heysela za današnji Liverpopolov trenutak. Da nije bilo Heysela Liverpool bi zasiguro imao još koji naslov prvaka Eurpore i  Englesk na kontue. Liverpool bi zasigurno izbacio i još nekoliko velikih igrača. Naša povijest i trenutno stanje kluba bi bez Heysela sigurno bili drugačiji. I usprkos naslovu 1990., usprkos naslovu prvaka Europe 2005., može se reći da je Heysel predodredio da Lierpool ode  sa trona, da se otvorio prostor za jedan do tad periferan i nebitan klub iz M;anchestera koji se zove United. Bez Heysela ne bi bilo niti današnjeg uspjeha Manchestera. Mi smo im to pružili i dali.  Te 1985. godine naslov je uzeo Everton. Liverpool je trebao sljedeće sezone igrati UEFA kup, ali zbog kazne nije nas više nigdje bilo.

Rush i Liverpool u sezoni 1985.- 86.

Sezona 1985.-86. je bila puno bolja za Rusha i  Liverpool. Rush je postigao dva zgoditka Southamptonu za pobjedu od 2-0 u polufinalu FA kupa i osigurao Merseyside finale FA kupa  na Wembleyu protiv Evertona.  Te sezone je Liverpool osvojio naslov prvaka ispred gradskog rivala sa dva boda prednosti i bio korak nadomak duple krune. Everton je igrao na krilima meni vrlo dragog igrača Garya Linekera koji će te godine na SP-u u Mexicu zadiviti svijet i postati najbolji strijelac prvenstva. Lineker je bio igrač baš  po mom ukusu, zabijao lijevom i  desnom nogom,  glavom i  žao mi je što je igrao u krivim klubovima tipa Evertona i Tottenhama.

Rush i Liverpool u sezoni 1986.- 87.

Zbog suspenzije Liverpool nije bio u mogućnosti sljedeće sezone 1986.-87. boriti se za još jedan naslov prvaka Europe iako bi bio zasigurno favorit za osvojiti ga. Da je tome tako, pokazalo je i iznenađujuće osvajanje naslova prvaka Europe od strane "outsidera" Porta koji je u Beču,  gradu koji je prošle godine pohodila naša mala, ali odana Lfccro ekipa,  u finalu preokrenuo negativan rezultat i pobjedio Bayern sa 2-1. Vjerujem da se svi sjećate onog fenomenalnog gola Brazilca Juarya petom koji je donio naslov europskog prvaka Portugalcima. Svi smo kao klinci danima poslije probali kopirati njegov zgoditak petom i divile se tom "brazilskom potezu". Također, Ian Rush bi bio glavni favorit za najboljeg strijelca takmičenja jer je na koncu prvi strijelac te godine Kupa prvaka bio Boro Cvetković koji je te sezone došao u Crvenu zvijezdu.

Nakon velikog broja ponuda diljem Europe koje su se prije svega reflektirale na činjenicu da u Liverpoolu ne može vidjeti Euro takmičenje, Ina Rush je na koncu 02. Srpnja 1986. potpisao za Juventus. Nakon potpisa je ostao još jednu sezonu u Liverpoolu na pozajmici prije svog debija u Juventusovom dresu. Te zadnje sezone je bio drugi strijelac lige sa 30 zgoditaka, ali Liverpool nije osvojio niti jedan veći trofej - završili smo kao drugi iza Evertona i izgubili finale Liga kupa od Arsenala. Iznad Liverpoola se definitivno nadvio duh Heysela, izgubili smo onaj polet i energiju koju smo imali u prvoj polovici 80.-ih godina.

Juventus

Odlazak Rusha u Juventus je bio više od običnog potpisa igrača. Predstavljao je i značajnu ulogu u zacjeljivanju rana koje su se javile između dva kluba nakon Heysela i ponovnog uspostavljanja prijateljskih odnosa između dva kluba. Rush je bio jedan od mnogih otočkih igrača koji su otišli na kontinent zbog nemogućnosti igranja euro kupova , ali i zbog većih novčanih iznosa koji su kontinentalni klubovi počeli davati igračima u odnosu na Englesku.

To je predstavljao novi izazov za Rusha jer je morao zabijati protiv znanto čvršćih obrambenih igrača nego li u Engleskoj Talijanska liga je tradicionalno bila poznata po svojoj čvrstoj obrani. Nažalost njegov boravak u Juventusu je bio neuspješan.  Postigao je samo 8 golova u 29 utakmica što je za igrača njegove reputacije bilo više nego razočaravajuće. Imao je problem saprilagodbom na način života u Torinu i nakon samo jedne sezone za £2.7m dana  18.  kolovoza 1988. e vraća u Liverpool. To je tad bio rekordan iznos.

Vijest da se Rush vraća u Liverpool je proslijeđena navijačima prigodom putovanja u London na Charity Shield meč. Tad je nastala pjesma: "Rushie is back, Rushie is back" koju su navijači pjevali punih grla u svom stilu još prije početka utakmice

Vrativši se u Liverpool, obzirom da je u klubu bio John Aldridge (koji fizički sliči na Rusha poput brata) i Peter Beardsley, Liverpool počinje igrati sustav 4-3-3. Kenny Dalglish je tad već imao 37 godina i iako je bio registriran kao manager/igrač, rijetko je ulazio u igru, a 1990. je defionitivno okačio kopačke o klin.

Rush je 1989. objavio knjigu "My Italian Diary" u  kojoj je govorio o svojim poteškoćama sa integracijom u svalčionicu Juventusa i prilagodbi na talijanski način života.

Rush i Liverpool u sezoni 1988.- 89.

Rush je imao ozbiljnu konkurenciju u napadu u vidu Petera Beardsleya i Johna Aldridga, koji je došao na Anfield kao zamjena za Rusha. Njih dvojica su osim tjelesne sličnosti i imali vrlo sličan nogometni stil, uostalom zato je Aldridge i doveden u klub iz Oxforda za £750,000. Zbog svojeg sličnog igračkog stila smatralo se da njih dvojica ipak ne mogu igrati istovremeno. Aldridge, vjerojatno jedan od najboljih irskih napadača svih vremena koji je uz to rođen u Liverpoolu,  počeo je  sezonu kontinuirano zabijajući i time ostavljajući Rusha na klupi. Međutim tijekom sezone i Rush je došao u formu.Postigao je dva ključna gola za pobjedu nad Evertonom u finalu FA kupa 1989. Aldridge je zabio za vostvo Liverpoola od 1-0. Nakon 90. minuta igre  bilo je 1-1. I tad na scenu stupa Ian Rush. U produžetku nakon što je zamjenio Aldridga zabija dva gola za pobjedu od 3-2 i osvajanje FA kupa.

Koliki je značaj osvajanja ovog takmičenja zasigurno vam ne treba predstavljati. U polufinalu protiv Nottingham Foresta na Hillsboroughu, stadionu Sheffield Wednesdaya, dogodila se najveća tragedija u Liverpoolovoj povijesti, živote su izgubila 94 navijača Liverpoola. Naknadno od posljedica su preminula još dva navijača Liverpoola, tako da je ukupan broj poginulih bio - 96. 96 izgubljenih života čija su srca zauvijek prestala kucati samo zato što su pratila ljubljeni klub i došla navijati za njega!

Rush je zajedno sa svojim igračima tih dana bio na velikom broju sahrana za preminule navijače. Tragedija na Hillsboroghu je definitivno bio zadnji čavao u lijes onog trijumfalnog Liverpoola. Od tad više ništa nije bilo isto, a Liverpool usprkos osvajanju naslova 1990. koji je bio samo labuđi pjev u rezultatskom smislu, više nikad nije bio isti! Ali emocije, ljubav prema klubu i onom što on predstavlja, bili su još veći iz dana u dan. Ljubav, tuga i ponos je ono što jer bilo tih dana prisutno. I ono što je ostalo u svim srcima navijača Liverpoola sve do današnjeg dana!

Rush je sudjelovao u onoj mitskoj i šokantnoj odlučujućoj utakmicu protiv Arsenalau zadnjem kolu sezone 1989.Takvu utakmicu može pružiti samo Liverpool. U prvom poluvremenu je Rush zamjenjen zbog ozljede sa Beardsleyem. Vjerojatno ne trebam o tome pisati, ali da napomenem da je u toj tekmi na Anfieldu trebao Arsenal pobjediti sa dva gola razlike ili više kako bi osvojio naslov. Svaki drugi rezultat je ostavljao titulu na Anfieldu. Rezultat 0-1 za Arsenal, igraju se produžeci, Barnes gubi loptu pred šesnaestercom Arsenala, sijeva kontra. Michael Thomas sretno i spretno istrčava kontru,zadržava lioptu u svom posjedu,  izbija sam pred gol i zabija u zadnjoj minuti sezone za pobjedu Arsenala i osvajanje naslova. Uh, majko moja i sad kad se sjetim te tekme, dođe mi da učinim harakiriri!

Na koncu sezone, UEFA donosi odluku o još jednoj sezoni kazne za engleske klubove, tako da Rush i Liverpool nije se moglo boriti za osvajanje Kupa pobjednika kupova.

Ta sezona je bila njacrnja sezona u povijesti našeg kluba. Duh 96 izgubljenih prijatelja i srodnih duša,bio je prevelik udarac u samo biće i tkivo Liverpoola. U tom svjetlu, finale protiv Evertona je bilo idealno za pokazivanje potpore od strane navijača Evertona svojim gradaskim suparnicima. Tijekom cijelog finalnog meča Evertonovi i Liverpoolovi navijači su sjedili na Wembleyu jedni uz druge i tu potporu gradskih suparnika u najtežim trenucima kluba, nikada niti jedan navijač Liverpoola neće i ne smije zaboraviti. Zbog toga je za mene susret protiv Evertona navjeći mogući sportski događaj koji nam Liverrpool može pružiti!

Rush i njegovi suigrači su bili posvećeni uzornom ponašanju u tim najtežim klupskim trenucima. Klub je bio označen krivcem za Heysel, bio isključen na nekoliko sezona iz Europe, dogodila se najveća tragedija na Hillsboroughu, ali Rush, Kenny i cijela momčad su taj period ispunili  odanošću klubu, pijetetom prema navijačima i grbu kluba koji nose na prsima. I to svi navijači pamte i tu leži temelj tog famoznog "Liverpool waya" koji jednostavno osvaja ljudska srca!

Rush i Liverpool u sezoni 1989.- 90.

Kao što je gore navedeno, u sezoni 1989-90. smo osvojili naš zadnji naslov sa čak 9 bodova više od drugoplasirane Aston Ville. Te sezone smo imali šansu sovojiti još jedan "double", ali smo u polufinalu FA kupa iznenađujuće poraženi od Crystal Palacea rezultatom 4-3 u tekmi u kojoj smo poveli upravo golom Rusha

UEFA je te godine ukinula zabranu nastupanja engleskih klubova u Europi, ali je zabrana samo ostala Liverpoolu koji se nije mogao  takmičiti  u Kupu prvaka i bio je jedini engleski klub sa zabranom europskog nastupanja.

O toj zadnjoj sezoni ukojoj smo osvojili naslov vjerojatno svi puno znamo, možda jednom drugom prigodom napišem i osvrt na nju.

Rush i Liverpool u sezoni 1990.- 91.

Rush je u sezoni 1990.-91. redovito zabijao održavajućij Liverpool na prvoj poziciji od početka sezone do siječnja. No, tada smo bili preteknuti od strane Arsenala i Dalglish daje otkaz na mijesto managera 22. veljače 1991.  Dalglish je bio zamjenjen sa Graemom Sounessem, ali to nije ostavilo titulu na Anfieldu. Kratko nakon Dalglishove ostavke smo izbaćeni iz kupa od strane susjeda Evertona, tako da je sezona glede tofeja već bila izgubljena.

Na koncu sezone smo bili drugi i napokon je Liverpool dobio dozvolu od UEFA-e da se može takmičiti u Europi, ovaj put u Kupu UEFA. Zadnji puta smo igrali Europu u sezoni 1984.-85. i svi su se nadali da sa novim managerom i ukidanjem zabrane, dolazi opet novi uzlet Liverpoola. Ali to nije bilo takvo, šteta na tkivu kluba je već bila velika!

Rush i Liverpool u sezoni 1991.- 92.

1992. je Rush  sa Liverpoolom osvojio svoj treći FA kup pobjedivši u finalu drugoligaša Sunderland, a Rush je bio strijalac drugog gola za konačni rezultat 2-0. To je omogućilo Liverpoolu takmičenje u Kupu pobjednika kupova.

U prvenstvu mu je ozljeda onemogućila da zabije više od 3 gola u 18 odigranih utakmica. Međutim, svoj treći gol je zabio u pobjedi od 2-0 nad Manchester Unitedom 26. travnja 1992. čime je onemogućio osvajanje naslova ManU i titula na koncu odlazi Leeds Unitedu. To je iznenađujući bio prvi gol koji je Rush ikad zabio Manchesteru. Te sezone je Liverpool bio tek 6 i to je  prvi put od davne  1981. da nismo prvenstvo završili kao prvaci ili vice-prvaci! Što reći na ovaj podatak iz današnje perspektive! Možda riječ "hrkljuš" najbolje opisuje današnje stanje.

Rush i Liverpool u sezoni 1992.- 93.

Sezona 1992.-93. je vjerojatno bila najteža sezona za Liverpool od 1962. U ožujku smo bili tek na 15. poziciji! Rush je ispao iz prve momčadi, Souness je favorizirao Ronnya Rosenthala i Paula Stewarta, ali je do konca sezone Rush dizao formu i na koncu je završio sa 14 ligaških golova. Liverpool je završio sezonu na 6. mijestu,a prvak bio Manchester United.

Rush i Liverpool u sezoni 1993.- 94.

Sezonu 1993-94. Rush je počeo u paru sa Nigelom Cloughom sve dok se  briljantni Robbie Fowler  nije probio do prve momčadi. Bila je to još jedna razočaravajuća sezona pod vodstvom Graema Sounessa koji je tako ostao zapamćen kao jedan od najnetrofejnijih trenera u novijoj Liverpoolovoj povijesti. Souness je dao otkaz u siječnju nakon neočekivanog ispadanja iz FA kupa od Bristol Citya. Mjesto managera je preuzeo Roy Evans. Završili smo kao 8. u prvenstvu još jedanput ne plasiravši se u Europu.

Rush i Liverpool u sezoni 1994.- 95.

Rush je osvojio svoj peti Liga kup 1995. godine nakon pobjede u finalu nad Boltonom sa dva gola McManamana u pobjedi od 2-1. Te sezone je Rush postigao i hat- trick protiv Blacburna. Završili smo prvenstvo kao 4. i to je bio najbolji plasman kluba nakon 1991. godine.

Liverpool je 1995. ostvario tada najveći transfer plativši za Stana Collymora Nottingham Forestu £8.4million pri tom učinivši Rushovu budućnost na Anfieldu neizvjesnom.  Rush je počeo prvenstvo u paru sa Collymorom, ali je njegovo mjesto kako je sezona napredovala počeo zauzimati Fowler.

Odlazak Rusha iz  Liverpoola

U ožujku 1996. je objavljeno da će Rush napustiti Anfield bez odštete 01. lipnja.

Njegova zadnja utakmica, što je znakovito za sam klub, bilo je finale FA kupa 1996. protiv Manchester Uniteda. Kad se činilo da će finalna utkmica ići u produžetak, kasni gol za pobjedu Manchestera zabio je Eric Cantona. Na toj tekmi zadnji dodir sa loptom u dresu Liverpoola je imao Rush upravo kod udarca Cantone  pri čemu je okrznula Rusha. To je bio kraj Rushove ere u Liverpoolu, ali i početak jedne nove ere.

Rush 1996.- 2000.

Sezona 1996. je Rush proveo u Leeds Unitedu. Postigao je samo 3 gola u 36 nastupa.

Zatim se povezao sa Dalglishem koji je bio u Newcastlu potpisavši ugovor na jednu godinu, ali je izgubio svoje mjesto u momčadi nakon Božića nakon što se Alan Shearer vratio na teren nakon ozljede. Za Newcastle je postigao važan zgoditak protiv Evertona u 3. kolu FA kupa za pobjedu od 1-0. To je bio njegov 43. gol u ovom takmičenju čime drži rekord najboljeg strijelca u ovom takmičenju u 20. stoljeću. Također je postigao gol za Newcastle u tekmi Liga kupa protiv Hull Citya.

Potom je kraj sezone dočekao na posudbi u Sheffield Unitedu za koji je odigrao 4 tekme bez golova.

Sezonu 1998.-99. je odigrao za Wrexam gdje u 18 tekmi nije niti jedanput zatresao protivničku mrežu odigravši do kraja sezone na poziciji veznog igrača.

1999.-2000. je ostvario kratki povratak na travnjak u dresu australskog Sydney olimpica odigravši dvije utakmice i postigao je jedan gol. Definitivno se igrački umirovio 2000. U 39. godini života.

A evo link da se svi sjetimo kako je Ina Rush zabijao:
video

Zaključak

Ovo jo sažetak jedne velike nogometne karijere čovjeka koji je obilježio jedno značajno i meni osobno jako prisno razdoblje Liverpoola. Ian Rush je jedan od heroja moga djetinjstva.  Istovremeno je ovo  i presjek veličanstvenih godina Liverpoola, godina velikih uspjeha, ali i tragedija i razočaranja. Najveća ljepota Liverpoola upravo leži u tome što on poput pravog života u sebi nosi i gorčinu i slatkoću. Zato je Liverpool oličenje života preneseno na nogometni travnjak i zbog toga ljude koji ga razumiju, bez obzira na naslove ili neuspjehe, za sebe emotivno veže do kraja života. A mi smo ti sretnici koji smo to nešto posebno, tu pradigmu životne flozofije prepoznali u ovom predivnom klubu.

Ta paradigma bi ukratko glasila: "Bez obzira da li bio gore ili dolje, da li bilo slavlje ili tragedija, bitno je da visoko držiš glavu, ponosno i hrabro gledaš u oči životu očekujući novi dan i novu borbu! I pri tom je važno stalno ustajati na svoje noge, bez obzira na sve!"

Eto ljudi, zato ja volim Liverpool i zato je on dio i mog života.

Oprostite mi na nekim pogreškama ako ih ima, tekst je napisan iz najbolje namjeri u jednom dahu, uglavnom uz pomoć wikija i mojih sjećanja i opservacija.

Nadam se da ste uživali čitajući ga barem onoliko koliko sam ja uživao pisajući ga.

YNWA

Autor: lfcmostar