I na kraju opet razočaran(i)...

Luis Suarez je otišao stopama Michaela Owena i Fernanda Torresa, tražeći nove izazove nakon tri i pol godine u Liverpoolovu dresu. Graciozni Urugvajac je činio stvari na terenu od kojih zastaje dah, navijači su imali čast na tjednoj bazi promatrati njegovu genijalnost. Sada se postavlja pitanje: hoće li dobiti jednaku dozu dodvoravanja na Nou Campu, kao što je dobijao na Anfieldu? Ili će završiti kao već spomenuti dvojac, u potrazi za ponovnom naklonosti nogometnog svijeta i želje za vraćanjem stare forme i devastirajućeg omjera pogodaka, baš kao što su imali na Anfieldu?

Postoji razlog zašto Owen i Torres nikada nisu portretirali ono što su činili u Liverpoolu. Naša momčad je bila građena oko njih, a u Gerradu su imali nekoga tko će ih hraniti ubojitim i okomitim dodavanjima. Njihova brzina je savršeno odgovarala nogometnoj filozofiji koju su gajili Gerard Houllier i Rafa Benitez, uništavajući protivnike brzim kontra-napadima. Suarez je imao sličnu ulogu u klubu. Ne treba zaboraviti da je Rodgers odbacio Andyja Carrolla, najskuplju akviziciju u klupskoj povijesti, i sagradio ekipu oko svoga broja sedam. Suarez je Rodgersu pokazao moć omnipotentog pojednica golovima i igrama, a Rodgers mu vratio tako što mu je dao potpunu slobodu u igri.

Jasno je, pak, da Suarez može biti zvijezda Barcelone, nešto što nije pošlo za rukom Henryju, Ibrahimoviću, Villi, pa i Sanchezu. No, također je jasno da nikad nitko neće biti prvi pik navijača sve dok u Barci igra Lionel Messi. Suarez ima sposobnost da surađuje s bilo kojim igračem na svijetu, ali ipak postoji malo skepse oko njegova prelaska. Na papiru trojac Neymar-Messi-Suarez izgleda fascinantno. Za sve nas koji smo se divili Barci dok su pokoravali nogometni svijet prije nekoliko godina, i isto tako gledali za zaprepaštenjem kako tiki-taka mijenja našu percepciju nogometne igre, valja napomenuti da nije svakome osiguran uspjeh dolaskom u Barcu.

Uzmite si za primjer Thierryja Henryja. On je po mnogima najbolji igrač što je ikad zaigrao u Premiershipu, ali nikad nije pokazao isti wow trenutak ingenioznosti kao što je radio u Arsenalu. Da, osvojio je sedam trofeja u Barceloni, uključujući Ligu prvaka, ali je imao striktnu ulogu igrati lijevo krilo. Napadači, koji se kupuju u Baceloni, ne dobivaju mogućnost igranja u sredini napada, poznato je da je to Messijeva domena. On je prva violina Barcelone, čovjek oko kojega je kompletna momčad izgrađena i ostali se moraju tome podrediti, htjeli ili ne.

Nadalje, Ibrahimović, Neymar, Sanchez - svi briljantni napadači, ali nitko od njih nije cvjetao uz Messija. Čak i David Villa, uz sav svoj napadački dijapazon i osvojene trofeje, naposljetku je bio frustriran što je morao biti podređen Messiju. Oduvijek je postojala hijerahija u Barceloni, netko se tome prikloni, netko ne.

Dakle, kako će se Suarez uklopiti? Prednja trojka izgleda kao da je proizašla iz igrice Football Manager. Bit će zanimljivo vidjeti kako će Luis Enrique posložiti kockice u cijeloj momčadi, krenuvši od golmana, a naročito napad. Messijeva pozicija u sredini napada nije upitna, lijevo će igrati Neymar, onda Suarezu ostane desna strana. U Liverpolu je imao slobodu kretanja, izluđivao je protivničke braniče mijenjanjem mjesta, sumnjam da će u Barci dobiti takvu slobodu. Je li igranje na jednoj poziciji nešto što će Suarez instantno prihvatiti i adaptirati se, ili nešto što će najbolje pokazati njegovu spontanu, briljantnu eksplozivnost, ostaje da vidimo.

Liverpoolu će nedostajati Suarez, ali također i Suarezu Liverpool. Na stranu sad patetične gluposti da će njemu nedostajati navijači, pjesma Just can't get enough svakog vikenda s Kopa, anagram njegove kćerke i Anfielda... Nikad, ali nikad neće biti ono što je bio u Liverpoolu, a to je prva violina i najbolji igrač kluba. Gerrard je vođa, duša i žila kucavica kluba, ali Suarez je najveći razlog zašto smo se prošle sezone našli u situaciji da osvojimo Premierligu. Klub je veći od svakog pojedinca, idemo dalje.

Autor: Skipper